Moje prve asocijacije na Norvešku su Ole Gunnar Solskjær, black metal i Petter Solberg. Kada se tome doda činjenica da dve trećine stanovništva čine agnostici i ateisti, pa još plus životni standard/prosečna plata, muzička scena i brza internet konekcija, meni Norveška dodje kao Neverland :).

Na zapadnoj obali Norveške vladaju melodični zvukovi (Kings of Convenience, Röyksopp), Oslo je raj za pankere. Ali ako krenete dalje na sever zemlje, gde ekstremne zime i leta dovode ljude do ludila, otkrićete mračnu stranu norveške muzičke scene.

Uvek sam gotivio tu tamniju stranu rock&rolla. Nick Cave, Iggy Pop, Johnny Cash, Joy Division, Gun Club… Ako gotivite bilo šta od toga, zavolećete i Madrugadu.


Madrugada je španski pojam koji označava jedan sat do izlaska sunca. Sivert Høyem (vokal), Robert Burås (gitara) i Frode Jacobsen (bas) predstavljaju najčuveniju postavu ovog benda. Høyem i Jacobsen posle smrti Burås-a 2007-e odlučuju da stave tačku na rad benda. Njihov poslednji, self titled, album izašao je 2008-e. Sivert Høyem nastavio je svoju solo karijeru. Za mene predstavljaju najbolji rock band koji je Norveška ikada imala.

Nisam želeo da pišem toliko opširno. Ako vam se svide ovih par stvari priču ćete otkriti sami, što je i poenta. Kvalitet muzike, tekstovi, atmosfera… Prava muzika za ovo doba godine. Topao kamin, drveni pod, žuto lišće na prozoru, piće po izboru u ruci i Madrugada.

Dušan 
izvor: Zabavište