Pri dolasku u Dom omladine, dočekao me je pomalo neočekivan prizor: nikog nema ispred, a klub pun, iako koncert još nije počeo. Ali verujem da su dežurni krivac za to vremenske (ne)prilike.
 

Prvi bend, Svarun, je bio solidan, ali me nije oduvao. Možda je i do same atmosfere tokom koncerta, nisam sigurna. Publika je prirlično mlako prihvatila ovaj bend, uz tek po koju primetnu reakciju. Nema pogovora da im je muzika kvalitetna i vredna slušanja. Divlje instrumentale smiruje nežni, simfonični vokal. Problem je bio u tome što je bubanj bio toliko pojačan da Viktoria nije uspevala da ga smiri vokalom, jer se nije dovoljno čula. Veći deo vremena naprezala sam se da razumem o čemu peva, a uspevala sam da razaznam samo zahvaljujući svojoj koliko-toliko razvijenoj sposobnosti čitanja sa usana. Bend je bio prijatan za slušanje, samo bi to sve bilo daleko bolje da instrumenti nisu toliko pojeli vokal.

Kada su se članovi Kalevale popeli na binu da nameste instrumente, sa publike kao da je neko svukao veo uspavanosti. Najednom su postali totalna suprotnost od onoga što su bili pre samo nekoliko trenutaka. Od uspavanih lepotica pretvorili su se u ratnike i odmah su prešli na skandiranje bendu kao da više ne mogu da čekaju ni sekunde. Možda basistine vesele čarapice na štraftice imaju čarobnu moć. Nikad se ne zna.

Kada  je prva pesma počela, svi su skakali kao ludi, klicali i s nestrpljenjem čekali da se na bini pojavi i Ksenija, vokal benda. Ona je posebna priča i prizor. Bila sam očarana njome. Ceo koncert imala je lepotu i snagu razigranih plamenova. Apsolutno sjajna energija. Bend uživo zvuči dosta žešće nego na studijskim snimcima. Tradicionalne melodije umesto instrumenata izvodi vokal, dok instrumentali postaju pravi metal. To im je bio još jedan plus kod mene. U nekom momentu se broj ljudi u klubu znatno smanjio. Posednji prevoz, šta li je. Ali, što je bilo manje ljudi, to su bili glasniji i atmosfera je bila užarenija.

Mora da je u jednom momentu između pesama neki lik baš lupio naziv Kaćuše, jer ga Ksenija prvo nije razumela dok nije počeo da peva, a onda je prasnula u smeh, rekla  mu kako se pesma zaista zove i, na opšte oduševljenje svih, otpevala pesmu.
 

Kada je bend na pustio binu, na njoj je ostao basista Aleks koji je publici dao do znanja da bi morala biti mnogo glasna kako bi se Kalevala vratila da svira još. Pozivao je masu da kliče, praveći se da nije dovoljno i zabavljajuči sve redom. Na kraju je povike publike razdvojio na one muške i one ženske. Nakon što muški deo publike nije uspeo, nekolicina devojaka je "uspela" tako zaglušujuće da zavrišti, da se predao i pozvao bend nazad na još jednu turu folk metala. Igranje i skakanje se nastavilo još nekoliko pesama, a zatim je bend, po završetku koncerta, pozvao ljude da se popnu na binu i fotkaju se s njima.

Članovi benda su totalno prijatni i bili su raspoloženi za razgovor sa ljudima, što je uvek dodatni plus. Kada je ceo događaj počeo, nisam imala previsoka očekivanja, a klub sam napustila oduševljena.

Kompletna galerija na našoj fejsbuk stranici.

txt: Jelena Ostojić
foto: Jovan Mihajlović