Novi Sars je sjajan. Divan, uzbudljiv i nepredvidljiv. Iako je izdat pre godinu dana, ne gubi svoj značaj. Ovo je jedan iskorak u odnosu na prethodne albume, gde se spaja lepo i ružno, dobrota i mržnja, proleće i jesen, žena i muškarac, u jednom zanosu koji se ne može prebroditi lako. Ovaj album govori o svakodnevici, ali na jedan drugačiji način, uspešno, silovito, sa dodirima ska zvuka, folka, rocka i hip hop-a.. Gostuje i Šemso 69.

Naravno, ovo je pitak pop, najbolji koji je iznedrio ovaj prostor, i zaista šteta što ga nema na tv-u. Nažalost, ostali su youtube partiji i ostalo. Gurati glavu u pesak nije odgovor, već, ovako odgovoriti na sva pitanja koja su obeležila današnjicu, a to su alijenacija, društven život i ljibavne teme. Pesme su pevljive, naravno, i pored milionskih pregleda na gorepomenutom sajtu, jednostavno ulaze u uši, naročito Ljubomora i Praktična Žena. „Šta bi mi da žena nema, šta bi mi bez tih problema“. Koje su same po sebi lagane i najbolje na albumu. Ovde autor briljira, pevajući, kroz izražaj koji je trenutno najbolji u Srbiji.

Muzička podloga je jednostavno unikatna i jedinstvena, zajedno sa liričkim temama, izraženim u pesmi Za Njom, koja je Nešto najpozitivnije što se može naći na ovom albumu. Tekst opisuje ljubav prema ženi, jedan tok pripovedanja je tu skladan, ne isuviše uzvišen, ali ne opisuje ljubav jer se ona obnjašnjava sama po sebi i ne traži razlog. Ostale pesme su takođe odlične, raznih tema, od tgue i radosti, do nekih buntovnih tema koje smo prevazišli u tinejdž dobu, ali neki i nisu. Nažalost. Ipak dobre su i pevljive kao i ostatak albuma koji je, pored Perspektive, možda najbolji u karijeri benda. Od Lidera Male Stranke i Zubarke, došli smo do ovakvog zbuka, koji je, iako pitak, uticajan u krugovima poštovalaca rock muzike u Srbiji, a i šire.

Ilija Đurđanović