Antonije Pušić, aka Rambo Amadeus, samostalno imenovani Svetski KIlo Tzar, poznat po starim dobrim kompozicijama (Balkan Boj, Karamba Karambita, Manijak, Vanzemajac) briljira na novom albumu Vrh Dna. U ovom kratkom intervjuu odgovara na naša pitanja o muzici, procesu snimanja, omiljenim kompozitorima, životu. Poznat po satiričnim tekstovima, stvaranim početkom 90ih, koje mnogi nažalost smatraju ozbiljnim, početkom 2000ih prilazi elektro sound-u, ali se vraća gitarama i jazz-u na Hipišizik metafizik-u. Na novom albumu, posle dosta čekanja, dobijamo nove kompozicije, koje, procesom snimanja, igrom, dobijaju značaj u novom milenijumu.

HC: Vaše misli o novom albumu? Recite nam nešto o procesu snimanja i komponovanja.
RA: Proces smišljanja tekstova najduže traje. Od ideje za neki tekst, prvobitne misli, dok se ne formira jezgro teksta, po nekad prodje i po 2 godine. Komponovanje ide prilično rutinski, snimanje najbrže od svega. Kad imate ideju, jasnu, preciznu, šta želite svojim tekstom da kažete, ostalo je praktično rutina.  

HC: U vašoj dugogodišnjoj diskografiji da li imate neke favorite i koje albume preferišete?
RA: Ne 

HC: Stvarate neku vrstu muzike koja je pomalo neobična za ovo podneblje. Kako je opisujete?
RA: Ne opisujem muziku. Muzika je medij za sebe, teško je govoriti o notama. Ipak, trudim se da muzika ne bude samo banalno oponašanje nekog žanra. To mi je stvarno dosadno, da pripadam nekom žanru ili podžanru.  

HC: Koje vrste muzike volite? Koja vas je muzika inspirisala u prošlosti?
RA: Volim klasiku, ali ne baš svaku, volim Prokofjeva, Stravinskog,  A volim i Jazz, od We Montgomerija do Telonius MOnka, puno toga.  

HC: Kako uvek uspevate da proizvedete nov zvuk, nakon svih ovih godina?
RA: Pa jednostavno, izbjegavam da proizvodim stari zvuk, to mi je dosadno, nije izazov. Igram se.  

HC: Šta mislite o muzici danas uopšteno?
RA: Mislim sve. Razne je muzike, pa su i razna mišjenja o tome. 

HC: Da li mislite o muzici kao o nekoj vrsti filozofije?
RA: Ne. Muzika je muzika.  

HC: Da li pratite stranu muzičku scenu? Favoriti?
RA: Samo modernu klasiku, sotalo mi je prilično dosadno. Isidora Žebeljan na primer , je moj favorit.  

HC: Sport. Da li ga pratite i koliko?
RA: Slabo. Volim da idem sa sinovima na skijanje, i idem na jedriličarske regate. Sjedati pred televizorom i gledati  sport mi je dosadno, baš kao pored lijepih žena koje nas okružuju da gledamo porniće.  

Sa Rambom razgovarao Ilija Djurdjanović