Novosadski ЖЕГОР je počeo kao eksperimentalni industrial noise i drone projekat sa refleksijom apsolutnog nihilizma u tekstovima. Inspirisani samim životom, gitarista Danilo Komnenić i njegovi saborci to teže prikazati kroz buku koja priliči jednom takvom pogledu na svet. Vremenom je ova četvorka svoj zvuk razvila u pravcu metaliziranog i mračnog crust punka ali je publika - ljudi koji znaju njihove pesme i tekstove i koji su sa sve ЖЕГОР majicama tu, u prvom redu, da pevaju sa bendom – ostala uz njih. ЖЕГОР iza sebe ima tek nekoliko svirki ali u aprilu nastupaju kao predgrupa legendarnom britanskom crust punk bendu Doom. Iskoristili smo priliku i napravili ovaj intervju sa Danilom …


HC: Ko su ljudi (Danilo Komnenić. Andras Atilla Deák, Géza Mikes, Vladimir Budžar i Bojan Radaković) koji su formirali sastav, da li ste novi na sceni ili je neko od vas već bio član nekih sastava? Koji su sastavi u pitanju i da li neki od njih još uvek radi? Ko od članova grupe ЖЕГОР svira u drugim bendovima i gde?
Danilo: Neki od nas su na sceni već duže vreme, kako u sklopu nekih drugih bendova - tako i kao pratioci događanja na sceni. Sad, što se tiče samog sastava, on je vremenom dobijao svoje sadašnje brojno stanje pozivanjem raznih ljudi da sarađuju i budu deo Žegora. Naime, bend smo osnovali Andraš i ja, a sam projekat sam počeo sam kao jedini član tadašnjeg Žegora. Tada sam bio član i svog dugogodišnjeg benda zvanog KrvoloK, gde sam bio na raznim pozicijama još od 2009. a na kraju sam ostao na poziciji basiste i kompozitora za taj bend sve do kraja. Ujedno što se tiče mog doprinosa sceni, bio sam i u bendovima Bllatoh i Element of Divinity kao i u raznim drugim projektima. No, što se tiče Žegora, kasnije kako nam je zvuk išao kao trenutnoj odrednici dozivali smo potrebne članove. Prvo je to bio Anraš kog sam pozvao da bude deo Žegora. Sa njim sam razvio vrlo zanimljivu saradnju i razumevanje iz kog je proiznikao zvuk benda.

Andraš je tad već imao svoj bend Tyrker, trenutno je i u svom one man projektu Joys of Life. Kasnije je u bend došao Geza Mikes, bubnjar benda Tyrker, i posle njegovog dolaska bend je definitivno promenio orijentaciju sa rasejanog noise-drone zvuka na nešto sa određenijom strukturom. U tom periodu smo šarali, kako sa zvukom - tako i sa žanrom, koji nam uglavnom drugi etiketiraju, što je za nas sasvim irelevantno. Kasnije se priključuje Vladimir Budžar i u vrlo kratkom roku i Bojan Radaković. Vladimiru je ovo prvo učešće u nekom bendu tako da je on nov po tom pitanju, dok je Bojan zato bio član raznih bendova već dug niz godina (Tethyal i Dreddup). Vladimir kao gitarista i Bojan kao klavijaturista i generalno čovek zadužen za dronove su definitivno bili onaj potreban sastojak za krajnje definisanje zvuka benda. Tako da trenutno ne vidimo potrebu za uvođenjem novih članova i nadamo se da će ova postava ostati nepromenjena.

HC: Kao što smo rekli u prikazu jednog vašeg nastupa, specifični ste i po tome što ste odmah na početku karijere promenili žanr svirke - počeli ste kao drone industrial (oni koje zanima neka potraže prve odlične demo snimke – Life, Сила, I, Anyaszomorító, Жегор, Матер …) da biste sada bili u mračnim metaliziranim crust vodama (Live Demo dostupan OVDE)? Koji su glavni uticaji – muzički, literarni, ideološki - a vaše stvaralaštvo?
Danilo: Žanr smo promenili isključivo iz ličnih interesa i ukusa. Kako je rastao broj članova - tako se i tazvijao i evoluirao zvuk benda u ovo gde smo sad. Muzički uticaji, kao i literarni su, grubo rečeno, irelevantni, jer je u našem slučaju reč o subjektivnom ukusu svih članova pojedinačno.  Tako da nema nekih uzora, niti posebnih uticaja. Na svakoga od nas privatno neki bendovi, ljudi, muzički pravci utiču na poseban način, pa svako od nas prenosi svoje utiske i tako kombinujući stvaramo svoju muziku. Tako da kao bend nemamo zvanično nikakve idole niti učitelje, dok kao ljudi svi imamo svoje priče i ukuse. A što se tiče ideologije. To je škakljiva tema uvek bila jer smo zbog imidža okarakterisani od strana nogih malograđana kao desničari. Dok je ta malograđanština bila i sa leve i sa desne strane. Imamo samo jedan odgovor: POLITICI NEMA MESTA U MUZICI. Poslušajte reči naše pesme Laž i imaćete u vidu naš kolektivni stav. A taj stav je ukratko – ‘’Svet je ruglo.’’

HC: Primetili smo da na svirkama već imate određenu fan-bazu, ljude koji već znaju vaše pesme i tekstove. Takođe videli smo da imate i prišivače i majice sa motivima benda. Pomalo me je sve to podsetilo na rani Throbbing Gristle. Snimci vaših nastupa su dostupni na YouTubeu a demo snimci na Soundcloudu. Dakle imate jednu kompletiranu viziju vašeg benda, Da li ste se u formiranju imidža ugledali na nekoga ili ste imali neku originalnu ideju?
Danilo: E sad, pošto sam se već dotakao imidža u prošlom odgovoru, red je da nastavim misao u tom pravcu i da kažem da su naš ’uniformisani imidž’ čisto ismevanje reda, poretka i totalitarnih političkih sistema. Kao i ismevanje fatalističkih ideologija koje vode u krajnosti kako god da se okrene. Ovo možemo reći da nije nešto novo što se tiče ideje, niti je nov ’fazon’ ali, to je samo imidž kojeg se držimo još od starta. Fan baza nam je vrlo šarenolika. Trudimo se da uvek budemo na raspolaganju ljudima koji žele da nas kontaktiraju i generalno da pružimo ljudima uvek jasan i konkretan uvid u to što radimo. Tako da smo samim tim i naišli na sad već rastući broj ljudi koji nas prate. Da bismo njima izašli u susret - kao i radi promocije benda - nikad nam nije bilo mrsko izraditi turu majica sa znakom benda, kao i razne druge asesoare koje imamo u ponudi, jer smatramo to nezaobilaznim delom čitave priče.


HC: Kakav je vaš odnos prema poruci koju pokušavate da prenesete vašim tekstovima? Daju se primetiti određeni nihilizam, prilično mračni pogled na svet i čoveka …
Danilo: Tekstove pišem ja, i svi su dosta lični. Tako da poruka koju šaljemo tekstovima je poruka koju cedim iz dna duše. Tako da je svaki tekst protkan slikama i rečima iz mog života, I daje na uvid slušaocima neke stavove koje sam izgradio vremenom. Time pokušavam da se izborim sa samim sobom i svojim dijagnozama, a ujedno se trudim da to učinim i na kvalitetan način. Tako da ne želim da širim dalje temu na tu stranu. Sve je napisano u tekstovima.

HC: Kako bendovi koji sviraju originalnu muziku mogu da se probiju do slušalaca? Radite svoje originalne pesme i verujem da za širu publiku, muzičke festivale (tipa Exit i sl.), radio i TV niste previše aktuelni u ovo vreme kada caruju neke drugačije vrednosti, cover bendovi, etablirani _dakle, prastari – bendovi … I kako uspevate da ne ispadne da “plaćate da svirate”, što je takođe veoma čest slučaj kod underground bendova koji sviraju originalnu muziku.
Danilo: Dosad smo sve svirke morali debelo da isfinansiramo sami i uglavnom smo dobijali po dva pića u lokalu. Tako da o tome ne moram da pričam, jer svako u Srbiji ko se bavi autorskom muzikom eksperimentalnijeg i ekstremnijeg zvuka zna za muke našeg sizifovskog posla tj. hobija. Ta tema unosi dosta nemira u mene pa ne želim da previše pričam o tome. Uglavnom, kratko i jasno – teško je.

HC:  Koji su vam planovi za budućnost? Koje su svirke sledeće?
Danilo: Planovi za budućnost su sledeći: Počinjemo sa spremanjem i snimanjem materijala za album za koji se nadamo da će do kraja ove godine biti gotov. Album će nositi simbolični naziv ‘’II’’ (2) jer je to naše drugo zvanično izdanje. Pre i posle toga su sve manje sitnice poput singlova i slično. Imamo dosta toga u planu ali ne želimo da odajemo još neke stvari. Dok sledeće svirke možete očekivati od marta. Planiramo Novi Sad, Zrenjanin i kasnije još par lokacija da posetimo. Pride, treba pomenuti da se spremamo za svirku sa Britanskim punk bendom DOOM, sa kojima nastupamo u Zemunu 3. aprila. Sve sitnice vezane za naše nastupe kao i generalno naš rad možete pratiti na Facebook stranici našeg benda.
Intervju pripremio Janko Takač