Nažalost, do sad nismo imali priliku da ispratimo prethodne brojeve ovog fanzina, iz prostog razloga zato što nismo ni bili obavešteni da postoji. Naknadnim istraživanjem došao sam do prethodnih izdanja u elektronskom formatu i ono što mogu da kažem na prvu – sadržinski i vizuelni kvalitet ide uzlaznom putanjom sa svakim novim brojem. Kod prošlih brojeva smetala mi je obimnost, tj. preveliki broj strana, a na četvorci je to smanjeno na podnošljivih 76. Mišljenja sam da je i to previše i da bi možda bilo bolje da se fanzin pojavljuje na 40-52 strane i da samim tim izlazi u kraćim vremenskim razmacima.

Nego, da zavirimo u sadržaj najnovijeg broja. Pits of Utumno nije ograničen samo na domaću scenu, već se u fanzinu pojavljuju i strani bendovi i njihovi albumi. Takođe, obuhvaćen je širi spektar metal podžanrova, što je takođe pohvalno. Nakon prvog prelistavanja uočavaju se tri jasno izdvojene celine (ili rubrike): intervjui, izveštaji sa svirki i recenzije albuma. Što se tiče intervjua, u ovom broju zastupljeni su bendovi: Redenik, Battalion, Nadimač, Bodyfarm, Temple of Gnosis, God Dementia. Takođe, putem razgovora sa urednicima, predstavljene su i delatnosti medija Celtic Slavic Webzine i izdavača Grim Reaper Records. Poseban segment ili podrubrika je i razgovor sa ljudima iz manjih gradova u Srbiji, koji bi tim putem trebalo da predstave metal scenu u svom gradu. Za ovaj broj, razgovarano je sa Lukom Miloševićem iz Čačka. Svi intervjui su obimni, informativni, svaki započinje dobrim uvodom iz koga možemo naslutiti kako će teći razgovor. Pitanja su raznovrsna, ne ponavljaju se i nisu biografska i šablonska, što je najvažnije.

Izveštaji sa svirki su prevaziđena kategorija u fanzinima iz dobro poznatog razloga – veoma brzog gubitka na aktuelnosti. Svedoci smo da se dan nakon svirke pojave izveštaji i fotografije na internetu, ali, ja bih iskreno pohvalio entuzijazam za ovu rubriku u fanzinu. Ako ništa drugo, ovaj segment se može posmatrati i kao odlomci iz dnevnika gde je autor pisao o svojim doživljajima na svirkama. U svakom slučaju, iako neaktuelni, uvek će dobro doći budućim čitaocima koji nalete na fanzin da se podsete kako je protekla neka svirka. Što se tiče konkretno ovog broja, izveštavano je sa dve svirke ne tako dalekih datuma (decembar 2015. i januar ove godine).

Za kraj su ostavljene recenzije, meni lično jedan od najdražih delova svakog fanzina. Ako se ne varam, autor svih osvrta na albume je urednik Vlad (kao uostalom i celokupnog sadržaja u fanzinu). I ovaj deo je sasvim korektno urađen, iz tekstova se vidi da su albumi dosta preslušavani, kao i da je autor dosta istraživao o bendovima. Nijedna recenzija nije skarabudžena i napisana reda radi, što je još jedan bitan plus.

Na kraju, zaista nemam nekih bitnih zamerki. Dizajn je korektan, sve je pregledno i čitljivo, a što je najbitnije – sadržinski informativno i zanimljivo. Što se tiče sugestija, voleo bih da tekst bude poravnat i sa leve i desne strane, kao i da se razmisli o ubacivanju zaglavlja na svaku stranu. Mislim da bi na taj način fanzin dobio na prepoznatljivosti, jer znamo da bendovi vole da printskrinuju deo u kome se nalazi tekst o njima i da tako dele na društvenim mrežama. Takođe, ne bi bilo loše da se možda malo povećaju margine, jer u štamparijama ili kopirnicama često rade ljudi koji neće da se bakću sa tim, pa fanzin ne bude najbolje odštampan. Pošto Pits of Utumno nema sponzore, za sada, izlazi samo elektronski, a ljudima je ostavljeno na volju da sami odštampaju sebi primerak. Svoj primerak u pdf-u možete besplatno preuzeti na ovom linku, a što se tiče dodatnih informacija o nastupajućim aktivnostima fanzina ili stupanja u kontakt sa urednikom, posetite grupu na fejsbuku.

Dejvid