Killer Klowns From Outer Space: Kemp remek delo
Helly Cherry
Režija: Stephen Chiodo
Scenarij: Charles Chiodo, Edward Chiodo
Gl. uloge: Grant Cramer, Suzanne Snyder, John Vernon
Tagline: In Space No One Can Eat Ice Cream!
Scenarij: Charles Chiodo, Edward Chiodo
Gl. uloge: Grant Cramer, Suzanne Snyder, John Vernon
Tagline: In Space No One Can Eat Ice Cream!
Radnja
Miran američki gradić, naizgled mirna, tipična večer... Idilično. Sve dok se u blizinu gradića ne spusti neobičan svemirski brod u obliku cirkuskog šatora. Iz njega izlaze Klownovi, zli vanzemaljci-ljudožderi koji izgledom podsjećaju na, pogađate, cirkuske klaunove.
Osvrt
"Hvala ocu, hvala majci!" prije puno godina vikali su popularni Nadrealisti. "Hvala ocu Chiodo, hvala majci Chiodo!" vikao sam ja nakon odgledanog filma "Killer Klowns From Outer Space". Jer ovo je jedan vrlo zakon film.
Vesela braća Chiodo (ako su uopće braća) su se poželjeli narugati s uobičajenim klišeom američkog SF-a 50-tih i 60-tih. Ma znate na što mislim, filmovi tipa "The Blob" u kojima se neko zlokobno svemirsko čudovište spusti u blizinu idiličnog gradića, neki teenageri ga skuže, nitko im ne vjeruje, čudovište pojede/pobije/zarazi većinu građana, policija im onda povjeruje, slučajno otkriju način na koji se čudovište može ubiti i ofkors slijedi hepiend. I bogami su se narugali
Pa smo tako dobili svemirski brod koji je u biti ogromni cirkuski šator (bez tete na trapezu, ali s jednim od najluđe izvednih interijera ikad), čudovišta su klaunolika bića koja hvataju jadne Amerikance i umotavaju ih u čahure od ružičaste šećerne vune u kojoj se razgrade i onda ih ovi popiju na slamku. Ili ih jednostavno zarobe u velikom šarenom balonu dok se ne uguše. A to nisu najzanimljiviji načini na koje jedan tipičan krvožedni Klown može ubiti... Da, braća Chiodo su definitivno pustili mašti na volju stvarajući ovaj film, a nevini gledatelj poput mene ne bi se zakleo da se pri smišljanju scenarija nisu pomogli nekim nedozvoljenim supstancama.
Iako osjećam da bih mogao napisati još dvije stranice teksta, neću jer ne želim otkriti previše fora iz ovog malog remek-djela namjernog campa. No, mislim da ste shvatili da ovaj film trebate nabaviti obavezno i što prije. Dok ste još mladi.
A ako ste slični meni i bojite se klaunova, ne brinite... Nakon gledanja ovog filma bojat ćete ih se još i više MWAHAHAHAAAAHAHAHA!!! :)
Vesela braća Chiodo (ako su uopće braća) su se poželjeli narugati s uobičajenim klišeom američkog SF-a 50-tih i 60-tih. Ma znate na što mislim, filmovi tipa "The Blob" u kojima se neko zlokobno svemirsko čudovište spusti u blizinu idiličnog gradića, neki teenageri ga skuže, nitko im ne vjeruje, čudovište pojede/pobije/zarazi većinu građana, policija im onda povjeruje, slučajno otkriju način na koji se čudovište može ubiti i ofkors slijedi hepiend. I bogami su se narugali
Pa smo tako dobili svemirski brod koji je u biti ogromni cirkuski šator (bez tete na trapezu, ali s jednim od najluđe izvednih interijera ikad), čudovišta su klaunolika bića koja hvataju jadne Amerikance i umotavaju ih u čahure od ružičaste šećerne vune u kojoj se razgrade i onda ih ovi popiju na slamku. Ili ih jednostavno zarobe u velikom šarenom balonu dok se ne uguše. A to nisu najzanimljiviji načini na koje jedan tipičan krvožedni Klown može ubiti... Da, braća Chiodo su definitivno pustili mašti na volju stvarajući ovaj film, a nevini gledatelj poput mene ne bi se zakleo da se pri smišljanju scenarija nisu pomogli nekim nedozvoljenim supstancama.
Iako osjećam da bih mogao napisati još dvije stranice teksta, neću jer ne želim otkriti previše fora iz ovog malog remek-djela namjernog campa. No, mislim da ste shvatili da ovaj film trebate nabaviti obavezno i što prije. Dok ste još mladi.
A ako ste slični meni i bojite se klaunova, ne brinite... Nakon gledanja ovog filma bojat ćete ih se još i više MWAHAHAHAAAAHAHAHA!!! :)
Highlightovi
Unutrašnjost svemirskog broda
Inventivni načini iskorištavanja cirkuskih rekvizita za ubijanje
Igra sjenki na zidu....
Inventivni načini iskorištavanja cirkuskih rekvizita za ubijanje
Igra sjenki na zidu....
Oleg Berić