Najzad album sa poentom. Pun ljubavi, duše, ali i lične filozofije. Autor, Zoran Kostić, je jako uverljiv, i uspeva da nas uvede u svoj svet pun neke vrste ličnog sentimenta.

Čist rokenrol album, sa dosta nekakvog tihog prihvatanja činjenica sa kojima se svakodnevno suočavamo. I mogu reći da se indentifikujem sa nekim elementima albuma, ali naravno ne i sa svim. Neke stvari ovde su pomalo pomerene, ali praštamo autoru jer je, kao i uvek, svoj, kao što je odavno pokazao i pevao o tome. Najzad je upitao šta je suština egzistencije, ali i suštinske energije.

Nažalost, album je pomalo negativan, u skladu sa svakodnevnom egzistencijom takozvanog "malog čoveka". Sve poruke na ovom albumom su ljudske, ali ne i prihvatljive svima. Album zatvara Paranoje, koja je dosta spora, hipnotička, ali i zaključuje da je ljubav uvek zbunjujuća. Svaka čast autoru što je uspeo da opiše razna ljudska osećanja i neke padove misli i ljudske osećajnosti. Ima tu svačega, ali neke patine, tuge, prigušenog besa, i nedovoljno pozitivne energije.

Kupite album, podržite scenu.

Ilija Đurđanović