Sinoć (3.11.) je u sali fonda PIO održano još jedno književno veče u organizaciji Narodne biblioteke "Dušan Matić". Ovoga puta gost Ćupričana bio je poznati pisac mlađe generacije Marko Vidojković. 

Iako ovo nije prvo književno veče sa popularnim piscima naše zemlje, gostovanje Marka je svakako bilo zanimljivo, i meni lično intrigantno, iz dva razloga. Vidojković je svakako široj javnosti poznatiji kao momak oštrog jezika i "noćna mora voditelja jutarnjih programa" kako su ga neki nazvali. Sa druge strane, iako je po srpskim merilima mejnstrim i bestseler pisac, Marko je i dalje na neki način deo andergraunda. Imajući ove dve činjenice u vidu, bilo mi je zanimljivo koliko će ljudi prisustvovati promociji. "Promociji" jer je gostovanje ipak bilo zamišljeno kao osvrt na Vidojkovićev poslednji roman "Urednik". Spontano, postalo je jedno opušteno druženje i razgovor sa piscem u ispunjenoj sali fonda.

Imajući u vidu pomenuti "oštar jezik" Vidojkovića, i da su se "škakljiva" pitanja mogla očekivati, Marko je u startu rekao da nije problem o tome pričati, ali da je on ovde pre svega kao pisac, da bi sa nama voleo da priča o knjigama, svom radu, ili bilo čemu, i da ne želi da dnevno-političke teme budu centralni deo večeri.

Ovo je čini se bio pravi potez. Ne zbog toga šta bi Marko mogao reći o politici (koja se svakako provlačila kao deo svakodnevnice), već zbog toga što su njegovi stavovi manje-više svima poznati. Dovoljno je otići na Youtube, a i retko ko nije zakačio neko od njegovih gostovanja na televiziji. Ovoga puta Vidojković je iskoristio priliku i predstavio sebe iz jednog drugog ugla: kao pisca, urednika, kolumnistu i autora emisije.

Kako je počeo da piše, koji su bili motivi i pokretačka snaga, iskustva u uređivanju dva magazina, uticaj krize na medije, rijaliti programi, problemi sa izdavačima, utisci sa nedavno završenog sajma knjiga, kako se sajam razvija i koje ga promene prate, razlike sajmova u Beogradu i regionu, ali i razlike u kvalitetu čitalaca su bile samo neke od tema kojih se Marko dotakao. 

Kapiram da je ovakav pristup svakako bio bolje rešenje od klasične promocije koja bi bila možda zvaničnija i suvoparnija. Ovako smo upoznali pisca od krvi i mesa, koji živi tu sa nama i bori se sa svakodnevnim problemima kao i svi mi. Sa takvim čovekom je mnogo lakše identifikovati se, i biti deo i njegovog književnog sveta.

Verujem da bi se i publika složila sa mojim rečima jer je u nekoliko navrata vidno raspoloženog, komunikativnog i neposrednog Marka nagradila aplauzom i smehom.

U nekih sat i po druženja dotaknute su mnoge teme, i čini se da bi još koje gostovanje bilo dovoljno da publika upozna još neki deo Markove ličnosti (recimo period bavljenja muzikom, i pevanja u bendu "On the run"). Ali ostavimo to i za neki drugi susret. U svakom slučaju bilo je lepo u gradu ugostiti i jednog poznatijeg pisca mlađe generacije koji bi ćuprijskoj omladini mogao postati inspiracija i motiv.

Nenad