Trinaestog oktobra uveče, koncertom hora Viva Vox, završena je višednevna proslava skromnog jubileja - 800 godina od kako se Ćuprija pominje kao slovenski grad u sklopu srpske sredjovekovne države. Grad koji je u svojoj istoriji, kao strateški važno mesto preživeo puno, i uprkos svemu i dalje opstaje nije mogao dobiti bolji poklon.

Nakon toliko konceratnih reportaža iz drugih gradova i država, eto nas konačno i u gradu odakle je čitava Helly Cherry priča i potekla. Nećemo kriti da nam je neizmerno drago zbog toga. Zato nećete zameriti ako budemo malo i subjektivni... :)

Iako je dan bio jedan od "miholjskih", jesen je uveče rešila da pokaže svoje pravo lice i vetrom kao da je želela da kaže da se ne radujemo previše. Po zvaničnim merenjima temperatura je bila oko 10-tak stepeni, ali je zbog vetra subjektivni osećaj bio hladniji.

No o vremenskim uslovima smo prestali da brinemo sa prvim taktovima pesme "By the way" (RHCP). Od prvog takta bilo je jasno koliko će ova priča biti posebna i drugačija od svega što smo mogli videti u gradu poslednjih godina. U sat i po vremena koliko je koncert trajao, Viva Vox nam je predstavio pesme (koje znamo i vrlo rado pevamo svakog dana) na poseban način, odevene u neko novo ruho i iz nekog drugog ugla. 

Bilo da izvode pesma EKV-a, Pearl Jam-a, Nirvane, Coldplay-a, Viva Vox vas u isto vreme razneže, naježe i nalože. Jedan rolerkoster emocija na koje retko ko može ostati imun. Kolektivni duh koji poseduju, moć koja izbija iz njihovih udruženih vokala, elegancija, koreografija i uigranost su samo neke od stvari koje ih krase. 

Tradicionalno uzdržana ćuprijska publika, iako nenaviknuta na ovakve izvođače, nije mogla da sakrije oduševljenje. Najbolje reakcije su izazvale "Bohemian Rapsody", "Srce", par "Prodigy" stvari povezanih u jednu... Na bini se smenjuju solisti i atmosfera biva pomalo uzdržana (bolje reći kontrolisana) od strane hora do bloka koji je na neki način predstavljao vrhunac nastupa a koji su činile "Du hast" (obrada koja je i proslavila ovaj hor), "Smells like Teen Spirit", i "Killing in the name of" kada jedan od solista konačno (planski) dopušta da ta energija izbije u prvi plan. 

Lagano su krenuli da spuštaju atmosferu pesmom "Enter Sandman", a onda je usledila prilično ubedljiva "Always look on the bright side of life". Sjajan, ali zaista sjajan solista sa pravim britanskim akcentom, pokretom i mimikom donosi na trenutak malo Monti Pajton afmosfere u grad koji je neretko apsurdan kao i sam britanski humor. :)

Pred kraj su izveli tradicionalnu "Ajde Jano", da bi završili prigodnom "Show must go on".
Na kraju, ne bismo propustili priliku da pohvalimo bitboksera koji je kao i u Nišu pre par meseci dobar deo koncerta izneo sam kada je ritam (ili bitboks) sekcija u pitanju.

Verujemo da ravnodušnih nije bilo. Viva Vox je bio pravi izbor za jednu ovakvu priliku i nadamo se da će Ćupričani shvatiti koliko bi ovaj koncert mogao biti značajan za naš grad u kulturnom smislu. Verujemo da su organizatorima reakcije sugrađana pokazale kolika je "glad" za sličnim manifestacijama, i da su građani spremni da prihvate i nešto drugačiji izraz od onog na koji su navikli.

"Show musto go on", a mi se nadamo da ćemo u narednom periodu češće izveštavati sa sličnih koncerata. Vidimo se... :)

txt: Nenad
foto: Rade Gajić