Odavno nisam čuo dosadniji album. Što imam da okolišam i uvodim vas u priču kada na kraju moram da konstatujem da je ovo jedan dosadan, neinventivan i jednodimenzionalan album. Ovo vam je isto kao da slušate veš mašinu. Ne, ne, ne šalim se, niti pretjerujem. Ozbiljan sam. Molim vas, pođite do vaše veš mašine. Sjednite ispred veš mašine. Namjestite vašu veš mašinu na pred pranje. Uključite i slušajte vašu veš mašinu. Vjerujte, nakon par minuta, zvuk veš mašine će vam biti interesantniji nego „Archangel“. Veš mašina ima neke nepavilnosti, ponekad neki čudan zvuk, nešto nepredviđeno. „Archangel“ ni toga nema. Žao mi je Max – produkcija, teške gitare, urlanje iz svog mozga i prozivke više ne pale. Već viđeno i to mnogo puta u mnogo boljem izdanju.

Nikola Franquelli