Dunja Dačić je novosadska kantautorka, a svira pod umetničkim pseudonimom Dojo. EP Endigs sadrži tri minimalističke, akustične, lo-fi kompozicije, koje odišu turobnom i teškom atmosferom. Atmosfera je teška, ali se oseti da je oslobođena tereta. Oseti se rastrzanost čovekovog duha između tame i svetla, između želja i moranja.

Pevanja povremeno priziva indijske melodije, dok su instrumenti okrenuti istočnjačkim zvucima, kroz konstantnu repeticiju jednostavnih mantri. Ovaj EP bi takođe mogao da bude adekvatan soundtrack za kakav eksperimentalan film, a ukoliko bi numere bile upotrebljene na pravim mestima, efekat bi bio potpun. Uzmimo u obzir horor film Insidious iz 2010. godine, kroz koji se provlače takođe svega tri numere, na pravim mestima.

Lirika je ciklična, teži ka ponavljanju istih motiva, dok poruka ostaje skrivena. Jednostavnost ne čini problem, jer je sve podređeno minimalizmu, pa su tako i tekstovi ogoljeni, laki, bez preterivanja i teških reči. Reči su ispevane mekano, tečno i nesigurno, čak uplašeno, kao da su pevane pored bolesnika koji spava, dok bi njegovo buđenje glasnim pevanjem izazvalo samo još veći bol.

Ovo nije muzika za sve prilike, čak ni za svakog slušaoca. Moram priznati da sam dosta teško preslušao tri numere, jer iako imaju lakoću i providnu finoću, ipak svojim zvukom vrlo snažno guraju i pritiskaju telo i osećaje. Numere nikako nisu za slušanje onda kada se nema šta slušati, već ih je najbolje slušati noću, i to tiho, pred spavanje, kao rasterećenje od teških misli i opterećenje nekim drugim težinama.

Tihomir Škara