Drugi dan Belgrade Calling festivala obeležila je legendarna američka grupa Toto koja je pred oko 5.000 posetilaca predstavila svoje vanvremenske hitove, uz nekoliko novih kompozicija, objavljenih u martu ove godine.

Tačno na vreme – u 21h, muzičari zauzimaju svoja mesta i kreće dvočasovna trka uz „Running out of time“. U dobrom raspoloženju i uz velike ovacije „Tour de Toto“ se nastavlja hitom „I supply the love“. Sinoć jeste bilo nešto manje ljudi u Areni u odnosu na prethodno veče sa Judas Priestom, ali je tu „prazninu“ popunila zaista odlična publika. Tapšanje u ritmu, pevanje sa bendom, igranje i talasi dobrodošlice... Ubeđen sam da su Toto otišli punog srca iz srpske prestonice.

Prisutni su pružili puno, ali je i bend svirkom to opravdao. Prijatan rokenrol i poznate melodije, kojima su dirigovali vrsni klavijaturisti David Paich i Steve Porcaro, rame uz rame sa majstorom gitare Steveom Lukatherom. Pomenuta trojka je direktno zaslužna za sve što ima veze sa grupom i pesmama koje su se urezale u svetsku rok azbuku. Jedna od njih je i „Hold the line“, u koju nas je predivnim introm na klaviru uveo Paich, a koju su fantastični Joseph Williams i Jenny Douglas-Foote razvalili svojim glasovnim mogućnostima. Što se tiče Josepha, koji vokalno dominira na sceni, bio je u Beogradu na vrhuncu zadatka – animirao je publiku, pevao besprekorno, a ipak ostao po strani, dajući glavnim momcima da se istaknu. Najupečatljiviji među njima je, naravno - Steve Lukather. Utisak večeri su, bez sumnje, njegove solaže vredne divljenja i svake pare date u tu svrhu. 

video: Nenad Petković

Svoje gitarske veštine posebno je prikazao u obradi Hendrixove “Little Wing”. I pored tih ljutih deonica na svom instrumentu, Steve je u pauzama bio veoma emotivan. Priznao je kako, da nije bilo ljudi koji su pratili muziku Totoa, oni ne bi bili tu gde jesu, iako je na početku sve izgledalo da neće potrajati. Posle skoro 40 godina – još uvek su tu. Iskoristio je priliku da pomene i prijatelje koji su ga pratili u karijeri, a koji više nisu među nama, kao što su Jeff i Mike Porcaro.

Koncert se nastavio sa nešto novim – nešto starijim numerama: “Holy War”, “The Road goes on”, “Orphan”. Predstavio je neke članove grupe – njegovog brata, kako je rekao – Lenny Castra za perkusijama, i bas gitaristu Davida Hungatea: oba jako zanimljiva muzičara sa bogatim iskustvom. Samo neka od imena sa kojima je Castro svirao su Adele, Simply Red, Rolling Stones, Elton John, Oasis… Kada se takva - prvoklasna ekipa nalazi pred vama na “daskama” Kombank arene, slušati svirku je prosto milina.

Jedini koji se osmelio da izusti po koju reč srpskog jezika bio je David Paich, koji je pomalo stidljivo izgovarao reči poput “hvala” i “dobro veče”, mada je bio baš domaćinski raspoložen. Prilazio je prvim redovima, delio poljupce i bodrio ih. Čak je uputio i čestitke na osvojenom evropskom zlatu u ženskoj košarci. On i Porcaro, u momentima kada nisu bili koncentrisani na dirke, prepuštali su se ritmovima i đuskali kraj svojih klavira. Upravo nam je Paich prošlu noć, posle “On the run”, rekao zbogom otpevavši planetarni hit “Africa”, koji je zatvorio ovogodišnji Belgrade Calling i spektakl koji je, u najmanju ruku, bio pravo uživanje za sva čula. 

video: Aleksandar Zec

Nenad Cvetković