Kanaski D.O.A., verovatno najžilaviji punk-rock bend sa granitnim mudima i gvozdenom voljom počastio nas je svojim prisustvom rifovima i energijom u Novom Sadu, 8.juna.

Beše to pakleno vreo dan u celoj Srbiji... Sunce je pržilo u želji da pokosi sve ispod sebe.
Put do Novog Sada protekao je glatko, uprkos tome što je prva dama četvrtog rajha dolazila da uči naše političare kako se svira usna harmonika koju gužva u svojim bubregarama, i ceo put je bio okićen Nemačkim i Srpskim zastavicama...  mi stigosmo u NS par sati pred početak svirke. Ovog puta sam umesto sa momcima iz benda putovao sa vrlo verovatno najlepšom ženom na svetu, svojom bas gitarom i svojim skejtbordom. Uz put smo jeli ćevape i ražnjiće, kao i iceberg salatu i smejali se kao blesavi. A pošto smo stigli ubrzo smo odlučili da se umočimo u reku i ostanemo tamo neko vreme... jer, vrućina je brale, a život je samo jedan.

Uskoro sam saznao da ima nekih problema na madjarskoj granici, da će svirka verovatno da kasni i da ceo događaj preti da ode u kurac... Popih dva ledena piva i zapucah ka Fabrici da se nadjem sa momcima iz Vox-a, da vidim o čemu je reč.
Brate, nešto ih jebu na granici... ne znamo šta se dešava... morali smo celu opremu da organizujemo brzinski preko lokalnih prijatelja i bendova. Pakao jebenog pakla!
Gospodin Igor Todorovic Zgro, SKC FABRIKA NS, odgovoran je za kompletnu produkciju i realizaciju dešavanja, čak i za hitnu nabavku opreme u poslednjem trenutku, koja je sasvim dobro poslužila svrsi. A naš stari dobri Rudar za pregovore sa bendom i organizaciju svirke. 

I pored svih nedaća, svi su (smo) zadržali pozitivan duh jer beše suviše jebeno vrelo da bi se nervirali... a uskoro su stigli i kanađani taxijem sa mađarske grane.


Intervju

Početak smrti autoriteta ili kako je punk-rock odneo pobedu nad graničnom policijom.

- Joey "Shithead" Keithley, jesam li pogodio ime?  Kako ste putovali, šta se desilo?
Ćaskali smo uz pivo posle koncerta btw.
- Čoveče uhapsili nas na granici i držali tamo 3 jebena sata.  Btw, pogodio si ime i super ste svirali večeras, sjajan šou!
- Hvala. Šta se desilo potom?
- Odlučili smo da uzmemo stvari u svoje ruke, naredili su nam da se vratimo u Mađarsku. Ali, mi smo nazad poslali ceo kombi sa opremom, vozača, menadžera ii roudija, a mi smo spakovali gitare na ramena i ušli u jebeni taksi. Jer jbga, mi smo ljudi od akcije, a neće nas neki nesretnik kome je neko dao dva grama autoriteta, naterati da se povučemo. D.O.A. 1 - Granična policija 0.  Ko ih jebe!

To je valjda suština punk-rocka. Kako živeti život kao car i prelaziti preko prepreka na svom putu mislio sam za sebe. A ko će bolje to da izvede od jebenih legendi iz Britanske Kolumbije.


Svirka je bila na visini zadatka uprkos neopisivoj žegi koja je usijala beton "Fabrike".
Frontline su otvorili šou i pošteno isprašili dok se znoj u litrama slivao sa njih.  Mi iz Voxa, takodje smo se topili na bini.... al izgrmesmo najbolje što smo umeli.

D.O.A., veliko jebeno finale večeri, kako za njih  tako i za sve okupljene.  Odsviraše ceo "Hardcore" album iz 81. kao i neke nove stvari i neke hitove. Sa lakoćom, stavom i mudima, iskustvom i žarom nekoga ko je stari borac i baraba. Sa blagim osmehom na licu i uz gomilu smešnih komentara.  

Veče je uveliko izbrisalo sve tragove žutog paklenog slepila, pivo se točilo a pankeri se zezali uživajući uz autentičan provod kakav je samo tada i tamo mogao da se odigra.  To su ti momenti kada shvatite da je sve jebeno ok... jer pripadate najžilavijoj, besmrtnoj ekipi na svetu. Niko nam neće stati na put i niko nam se usrati u raspoloženje. Čak i ako sunce preti da nas isuši kao fosile ili ako vas dečko ostavi na rodjendan.  Ko mu jebe mater. Jer mi smo pank-rokeri, mi smo bubašvabe. Isprskaj nas govnima, porašćemo još deblji i masniji , sa tvrdjom kožom nego ikada.

Marko Albijanić