Realno, idiotizam je verovati u to da sam možeš sve. Takav mentalitet vlada u ljudskim glavama i do te mere smo izopačeni da smo poverovali u to da smo bitni i da je naš glas validan, a, u suštini, je nepresušan izvor gluposti kojom se bombarduje ukorenjena svest.

Pričao sam sa različitim ljudima iz drugih zemalja i moram priznati da ne postoji u Srbiji dovoljna želja za uspehom. Mislim postoji želja, ali i dalje smo iz fazona ja pravim samo muziku, a popularnost, novac, žene doći će same od sebe. Da, doći će. Pašće sa neba kao što je do sada palo. Nije poenta priče da ti napraviš hit kao što je Buđav lebac i odjednom da postaneš ultra-mega-giga festivalska zvezda. To se dešava u minimum slučajeva i treba da kreneš od pretpostavke da se nikada nećeš probiti bez sopstvene umešanosti.

Čuo sam priče da je rokenrol već odsviran, da sve već postoji i da više ne predstavlja nešto zanimljivo slušaocima iz tog razloga. Gomila đubreta! Muzika se sastoji iz sedam tonova i četrnaest polutonova, kombinatorika jeste ograničena, no ono što čini pesmu nije rif koji je sigurno već negde odsviran, već spoj, autorski uticaj, tekst koji zapravo pretvara pesmu u hit.

To je jako zanimljivo razmišljanje. Sedeo sam slušajući instrumental koji sam iskomponovao u želji da smislim hitični tekst i tada sam se zapitao šta pesmu čini hitom? Obično kažu spoj muzike i teksta, ali kasnije sam skapirao da bih na idiotskoj melodiji i aranžmanu mogao da smislim tekst koji ulazi u uši i eto hita. A mogu da ispričam neku glupost, bez poente, i da ista pesma sa možda zanimljivom melodijom ostane zabačena i neshvaćena.

Bend ne mora da zna da svira, pevač ne mora da zna da peva, potrebno je samo da imaju pesmu koja će ih vinuti u zvezde. Ali kako napraviti pesmu?

Pričao sam sa raznim ljudima i retko kad bend zapravo primeti koja će pesma postati hit. Dešava se da naprave ceo album, da odrade spot za pesmu za koju su oni mislili da je najdopadljivija, a da poslednja pesma za koju su mislili da će postati, postane neverovatno popularna.

Sa svojim bendom smo nakon albuma imali sesije preslušavanja gde smo bukvalno silovali sve ljude koje poznajemo sa svim pesmama i principom statistike i ankete odlučili smo za koju će se pesmu snimiti spot. To obično ne bude najkvalitetnija pesma na albumu, ali iz nekog razloga ostaje dugo u glavi.
Trenutno vladaju monopoli u kompozitorskim i aranžerskim vodama. Sve su to političke frakcije, koje su se vremenom proslavile te muzičari više vole da plate ogroman novac za siguricu, nego da rizikuju sa mladim kompozitorom i tekstopiscem. Vremenom radnja postaje učestala, samim tim radi se po kalupu. Postoji formula hita i oni to znaju. Nije to neka filozofija, već više psihološka analiza.  

Prvo je potrebno odgovoriti na par pitanja. Koja je ciljna grupa? Šta se želi postići pesmom?

Ako je ciljna grupa pastirska većina u Srbiji onda napraviš pesmu gde gađaš mentalitet tih ljudi. Ljubavne pesme će uvek biti u opticaju i onaj patnički, kafanski pristup, Ostavila me je, gde ću sada! Druga mogućnost je napraviti pesmu koja će da imponuje retardu, jak sam, zajeban, ne može mi niko ništa. I naravno nacionalna svest kao treći princip se gađa, ali na taj način ciljna grupa se proređuje, ali pesma može postati nacionalno ludilo.

Zašto sam počeo od pastirije? Ako je ciljna grupa rokenrol publika moramo shvatiti da i nju u većini slučajeva privlače pastirski tripovi, jer mi smo u tom fazonu i realno je da će pesma koja govori o patničkoj ljubavi u rokenrol maniru uspeti, pa pogledajte Osvajače, Parni Valjak, te varijante uspevaju. Dovoljno je da napraviš nešto ljubavno jer klinke svršavaju na to, kako kaže Hladno pivo. Druga varijanta je napraviti pesmu kao klasičnu sprdnju, jer iz nekog razloga ljudi vole mešavinu ozbiljnosti i sprdnje, još ako začiniš sa nekom aktuelnom temom. Takav je bend Mortal kombat, kao što volim da kažem u duhu vremena. Prvo su prozivali emose, kada smo ih svi mrzeli, nakon toga evroviziju, ne bi me čudilo da napišu nešto protiv Vučića kada to postane aktuelno. Treba biti u duhu vremena, oni su skapirali i skidam im kapu zbog toga iako ih lično i ne gotivim previše muzički. I imaš Partibrejkers varijante pokušaj ruženja stvarnosti i socijalno angažovane pesme, koje ja najviše cenim.

Samo je potrebno znati da je jedna pesma, jedna priča. I sada ako napraviš pesmu, sve je sranje, živimo u kurcu, nemamo para i u tom maniru završiš, postao si klasični vampir i mračnjak koji je ispričao svoju priču, ali nije ponudio rešenje. To sam skapirao pre nekog vremena uvek moraš biti i u plusu i u minusu. Kao što kaže Cane u novoj pesmi, Prodaješ se za sitnu lovu, on zapravo proziva tog nekog, želi da mu nagovesti koliki je idiot zato što je za sitnu lovu podredio svoj život nekome, ali u refrenu on dolazi do razrešenja. On ne ostaje u negativnosti, već nudi rešenje stihom, koliko god da si retardiran i prodana duša Nađi nekog ko te voli, spasi svoj život goli! I na taj način je napravio zanimljivu pesmu od koje se može nešto i naučiti.

Moja lična formula za hit je ubaciti opšte prihvaćenu frazu u refren. Kao što je Bad Copy ubacio Esi mi dobar; rečenicu koju ljudi koriste svakodnevno ali nije iskorišćena kao pesma. Razmišljajte, nije lako, ali nije ni teško. I biće hit!

Da li je zapravo tekst taj koji čini pesmu hitom? Želim da čujem šta vi mislite o tome?

Stefan Megić