Pre otprilike dve-tri godine, kad sam malo jače ušao u slušanje muzike, lokalnim muzičkim vodama se širila priča kako Uvertira počinje sa snimanjem prvog albuma. Bend je dosta jako ušao na novosadsku scenu, i relativno oštro i brzo su pokupili velike simpatije publike svojim jednostavnim i melodičnim zvukom.

Album je sniman u studiju RTV-a, a miks i produkciju potpisuje Vladimir Moritz, a ako ste čuli za njega, znate da je u pitanju suv kvalitet. Po tom pitanju, mogu samo maksimalno da pohvalim izvedbu zvuka, koja obiluje punoćom, kojoj se događa da povremeno popusti, ali se vrlo brzo vraća u svoj kolosek konkretnosti. Pet pesama je na ovom albumu, što je sasvim dovoljno i odmereno. Čuje se izuzetna poetska potkovanost, koja vremenom sve više i više raste i napreduje. Povremeno su tu opšta mesta i već svuda otpevane strofe, ali to ne umanjuje zadovoljstvo slušanja ni najmanje. Kompozicije su generalno proste, melodične i izbalansirane, a što je najbitnije, drže isti stil kroz celinu i ne obigravaju mnogo oko šablona niti previše lutaju po stilovima i žanrovima. Pošto su pesme uglavnom radijski orijentisane, podsećaju dosta na nekakvu mešavinu EKV-a i Pilota, a to sasvim prijatno i lepo zvuči.

Uvertira je koncertno aktivan bend, a još pre pet godina su svirali kao podrška i predgrupa kantautoru iz Njujorka – Antoniju Estevanu Huerti, tokom njegovog novosadskog koncerta. Ovaj album je apsolutno potpuno realizovan, dostupan je za besplatno preuzimanje sa bandcamp strane benda, uz njega dolaze tekstovi i kratak zapis o tome kako je i gde je materijal nastajao, apsolutno su sve informacije tu, što čini ovo izdanje vrlo stvarnim i iskrenim.

Pozitivno i lepo sam iznenađen jer je bend sve doveo do maksimuma po pitanju kvaliteta, ništa nije prepušteno slučaju, čime potvrđuju svoju posvećenost slušaocima, a ta posvećenost im se višestruko vraća, a sve to u zbiru svedoči o jednom zdravom i kvalitetnom bendu čiji će zvuk još dugo odzvanjati ovim predelima.

Tihomir Škara