Kreator – Extreme Aggression
Helly Cherry
Kopam po meandrima hard diska i pade mi na pamet ovaj album. Bila je to
1989 godina. Klinac, duga kosa, prišivači, izbušene farmerice ... Bile su
to godine uporedive sa ovim današnjim. Živa scena koja je kao košnica
zujila od odlične muzike, mnoštva novih i kvalitetnih albuma, mediji koji
su skromno ali kvalitetno podržavali scenu. Iako su međusobno mnogi bendovi
slično zvučali, nekoliko bendova na njemačkoj sceni se izdvojilo svojim
stilom i energijom, a onda je izašao „Extreme Aggression“, po mnogo tome
nešto potpuno drugačije na sceni.
Počev od omota, pa sve do samih pjesama, Kreator su sa nekolicinom drugih bendova tog perioda izdali album koji je postavio nove standarde, ali i nagovjestio teža vremena koja su ubrzo došla sa Grunge-om. Naravno, tada to nismo odmah uvidjeli i predali smo se idolizaciji svega što smo mogli da čujemo i vidimo. A vidjeli smo ultra brutalno loše VHS snimke sa kaseta donesenih preko trista ruku i presnimavanih bezbroj puta, tako da bi na Balkan stigle redovno sa barem tri do šest mjeseci kašnjenja i lošeg kvaliteta koji je danas nezamisliv. Ali to nije predstavljao problem jer mladost tada nije bila suviše izbirljiva i gladne oči i uši su varile sve što se serviralo.
Počev od omota, pa sve do samih pjesama, Kreator su sa nekolicinom drugih bendova tog perioda izdali album koji je postavio nove standarde, ali i nagovjestio teža vremena koja su ubrzo došla sa Grunge-om. Naravno, tada to nismo odmah uvidjeli i predali smo se idolizaciji svega što smo mogli da čujemo i vidimo. A vidjeli smo ultra brutalno loše VHS snimke sa kaseta donesenih preko trista ruku i presnimavanih bezbroj puta, tako da bi na Balkan stigle redovno sa barem tri do šest mjeseci kašnjenja i lošeg kvaliteta koji je danas nezamisliv. Ali to nije predstavljao problem jer mladost tada nije bila suviše izbirljiva i gladne oči i uši su varile sve što se serviralo.
Album je bio prekretnica u radu benda. Sirova thrash svirka je bila još i
više nego obično obogaćena mirnijim i groove elementima, a mladalački
adrenalin je prštao na sve strane (detalj koji će kulminirati na narednom
„Coma of Souls“ i koji će u potpunosti biti shvaćen i prihvaćen tek nakon
prolaska Grunge revolucije). Ako pažljivo poslušate cijeli „Extreme
Aggression“, stvoriće vam se utisak kao da je snimljen u jednom „cugu“ a
instrumentalni posao je urađen kao da je bend bio dopingovan adrenalinom.
Konstantna tuča instrumenata je bila nevjerovatna. Iz mirnijih elemenata bi
krenuli takvi rafali kao da su svi članovi bili vezani, pa naglo oslobođeni
stega. Svirka je bila prirodna, instiktivna i potpuno oslobođena
planiranja. „Extreme Aggression“ se slušao danonoćno i u svim prilikama.
Kreator su bili zakon, a žive boje omota su krasile mnoge majice, a ovo što
danas rade, iako kvalitetno, ne može primaći tim 37 minuta čiste energije.
Nikola Franquelli