Pioniri hardkora - Negative Approach u Novom Sadu



Sviđa ti se? Javi ostalima!

"We won't take any shit and we're not about to leave
Just cause you don't like who and what we want to be
Who are you to say what's wrong what's right
If it's what it takes, we're ready to fight "

Negative Approach – Ready To Fight


Već dugo vremena odgaðam putovanje u Srbiju da posjetim prijatelje i da vidim kako stvari stoje na njihovoj hardkorpank sceni. Razlozi su uvijek isti, nedostatak novaca i vremena, previše posla, staračke boljke i ine pizdarije. Meðutim, kad sam na facebooku vidio objavu da u rujnu u Novi Sad dolaze Negative Approach, za mene nije bilo dileme: idem! Jebiga, neću taj mjesec jest meso, malo će računi za režije pričekati, ali idem gledati legendarne hejtere iz sad već bankrotiranog Detroita.

Nakon što je pala odluka o odlasku na gig, trebalo se pobrinuti i za prijevoz. Vlak i autobus nisu dolazili u obzir, treba se raditi sutradan, tako da je ostao auto. Easier said than done, rekli bi Ameri. Te ovaj nije siguran zbog posla, onaj ima/nema para,  te bi vozač krenuo kasnije iz Zagreba zbog "neodgodivih obaveza" (a ja sam baš inzistirao na ranijem odlasku da mi guzica vidi malo Novog Sada), itd. ,itd....
Na kraju sam otišao sa totalno drugim autom sa totalno drugom ekipom.

O samom putovanju neću puno pisati, jer ima tu čudnih dogodovština, od susreta sa Radimirom Èaèiæem (hrvatski političar, bivši potpredsjednik Vlade RH, koji je pregazio dvoje ljudi u Maðarskoj, a zatim se na sudskom procesu ljigavo izvlačio na svoje navodno sudjelovanje u ratu da se spasi zatvorske kazne, op.a.) pa do prevrtanja ogromne cisterne na autoputu u  Rumi, a cijelo vrijeme nas je pratila kiša.
Kiša. Koja nas je i dočekala u Novom Sadu, tako da ništa od mog razgledavanja grada, nego idemo odmah do koncertnog prostora, Fabrike.


Par piva i rakije (kajsija!) za zagrijavanje i počinje prvi bend, Cigla In D Vugla iz Beograda. Totalni Vitamin X fazon, treškor, sa pjesmama koje ne prelaze minutu i pol. Može, prodano! Nažalost, zvuk je bio odvratan, toliko odvratan da se ništa nije čulo, samo buka bas gitare i pjevač koji je neuspješno pokušavao animirati ekipu. Šteta, jer njihov album "Kontrarevolucija" je nabrijavajući i stalno ga vrtim u svom MP3 playeru. Do iduće prilike dečki!

Pauzu do svirke druge predgrupe iskoristio sam za odlazak na merch stol i naravno kupio si dvije ploče, kad je bal, nek je maskenbal. Ovom prilikom pozdravljam lika iz Rebuild Collectiva koji je bio izuzetno susretljiv i darežljiv. A merch od Negative Approach je bio neshvatljivo oskudan, par majici (dosta skupih) i nekoliko ploča. Znajući da bendovi na touru najviše love zarade od mercha, ovo mi nije bilo baš najjasnije, što znači da su, ili rasprodali gotovo sav merch prije ili im je cijena nastupa toliko paprena da sa njom uspiju pokriti sve troškove.

Bilo kako bilo, na stejð se penju novosadski Through These Eyes i razvaljuju! Koliko sam shvatio, ovo im je bio prvi nastup nakon poduže stanke, koja se uopće nije osjetila u njihovoj muzici. Asocijacije koje mi padaju na pamet su Gorilla Biscuits i Champion, dakle, melodičnost (u ovom slučaju dvije gitare), singalonganje, strejt eð, ali bez previše propovijedanja i filozofiranja o njemu izmeðu pjesama, za razliku od Casey Jonesa, čija su popovanja nerijetko bila duža od samih njihovih pjesama. Brate, ako želim propovijed, otići ću u crkvu, a ne na gig, ta valjda sam dovoljno star da znam mislit svojom glavom. Through These Eyes su odsvirali svoj cijeli EP  "How Long Will It Take" i još par novih stvari, te tako na najbolji način se vratili na scenu. Iskreno se nadam da ću ih vidjet i kod nas u Hrvatskoj, tako da palac gore matorci i Young Till I Die!


A sad zvijezde večeri, Negative Approach. Bend koji je počeo sa radom daleke 1981. godine i smatra se jednim od pionira hardkorpanka. Meðutim, nikad nisu dostigli "slavu" Bad Brainsa ili Minor Threata, ali i dalje uživaju kultni status. Hvala bogu, postoji Youtube, pa možemo vidjeti kako je Negative Approach žario i palio 80-tih, a danas, tridesetak godina kasnije, sa gotovo pa i normalnim promjenama u postavi,  ostaju isti u toj svojoj svojstvenoj mračnoj hardkor energiji i hejtu. Jer čim je pjevač John Brannon izašao na stejð i počeo growlat prvu pjesmu (morat ćete mi oprostiti jer se nemogu sjetit setliste) ja sam se usrao od straha! Kad bi pogledi mogli ubijati, onda bi to definitivno bio njegov. Sa svakom novom pjesmom, bilo to "Can't tell no one", "Dead Stop", "Nothing", "Tied Down", ja sam se polako micao od stejða, ne zato jer bio divlji pogo i stejðdajving, veæ zato jer sam imao osjeæaj da æe u svakom trenutku Brannon siæi dolje i pobiti sve prisutne, ukljuèujuæi i mene. Kasnije sam ga upoznao i shvatio da je čisto normalan čovjek od 50 i kusur godina, koji se na stejðu pretvara u zvijer. Neka, neka, treba si dati oduška.
Negative Approach nema veliku diskografiju, jedan LP, dva EP-a i nešto demosa, tako da ni nisu mogli svirati duže od sat vremena. Naravno, bilo je i mjesta za covere, od kojih se sjećam da su svirali 4Skinse "Chaos".

Suma summarum, vrijedilo je potegnuti do Novog Sada, odgledati legende, vidjeti stare prijatelje, upoznati nove, te se vratiti u Zagreb na posao sa mamurlukom, ali i predivnim uspomenama.

txt: David Blažević
foto: Milomir Gluhajić Murari
10.9.2014., Fabrika Novi Sad



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva