Ponovo je krenuo talas nekih novih kantautora, koji iako imaju tehniku iza sebe i u svojoj zvučnoj slici sviraju mnoštvo instrumenata, zadržavaju notu svoje individualnosti i potpunog saživljanja sa muzikom koju stvaraju. Među njima je i Chavez, koji usko sarađuje sa instrumentalnim projektom Škara, iza kojeg takođe stoji podjednako kreativna individua - s tim da Chavez ima mnogo siroviji pristup temama koje obuhvata punokrvnom svirkom i urbano-iskrenim tekstovima.
Emotivna nota albuma "Ako te ima" je skoro neuhvatljiva, jer obuhvata široki spektar osećanja, bol, mržnja, saosećanje, teški sarkazam - da, i to je emocija. Muzički gledano, neodoljivo podseća i prži grandžerski, da ne kažem post-grandžerski, Alice In Chains je tu kao uzor, doduše na "lakim" notama, nikako ne šablonira, jer je Chavez samo on sam. Glasnoća i ritam zavise od potke određene pesme, on se bori sa kantautorskim pristupom, ali nekako ritam prevlada,  struktura pesme se izvitoperi, kao da ima ceo bend iza sebe. Produkcija je sasvim dovoljna, čista, ali osetno ranjiva, tako da numere zaista imaju dušu. Zapravo, ono što me je privuklo kod Chavezove muzike jesu tekstovi, koji su pravi mali eposi, napisani sasvim slobodnim stilom, ali veoma britki, seku pravo u meso, bilo bivše drage ili života, on ih sve podjednako kači oštricom svoje poetike. Da pomenemo opet grandž: on bi trebalo da podrazumeva neko teško emotivno stanje, no Chavez se ne da tako lako i sve to obilazi u širokom luku, za patetiku tu nema mesta, ni prostora. Od idilične "River Up Hill", preko leksikona sarkazma "Volej životu u rašlje", do "Da sam jak kao ti (Draga Katarina)", Chavez vas vozi putem svog srca, koje je barem tu, ako je i ona, njegova inspiracija, davno pokupila prnje i otišla u drugom pravcu. Taman sam vam saopštio i preporuke. Ako želite da slušate ozbiljnu muziku, prezentovanu na prikriveno komični način (pesnički gledano, jašta) - trk na skidanje albuma i preslušavanje na repeat!

Desya Lovorov