Domaća papirna institucija kulture i znanja, "Politikin Zabavnik", započela je objavljivanje epizoda čuvenog belgijskog stripa "Largo Vinč", po hronološkom redu. Upravo sada je na kioscima drugi deo druge epizode, pod nazivom "Grupa V". To, naravno, znate i bez mene, ako pratite ovaj nedeljnik.

Ono što odvaja ovaj strip od gomile drugih, je činjenica da je glavni akter - "naše gore list". Sledi hladan tuš sledbenicima sredstva masovnog zaglupljivanja i manipulacije zvanog nacionalizam - Largo, ma šta tvrdili forumaši iz ex-Yu republika, NIJE ni Hrvat, ni Srbin, ni Crnogorac. Ne, nisam mu pratio rodoslov i otkrio da je Albanac ili iz Siera Leonea, već, citiram autora, Jean Van Hamme-a, "Jugosloven". OPREM DOBRO, izvinite što ću, ipak, iskoristiti autentičnu srpsku frazu.

Largo je prvobitno osmišljen još sedamdesetih, tako da on, prosto, i ne može da ima bilo kakvu drugu nacionalnost i pasoš, do onaj legendarni, crveni, što sve granice prelaziše, problema bez.
Van Hamme je, inače, svet stripa zadužio za sva vremena svojim serijalima "Torgal", "XIII", kao i remek-delom " Velika Moć Malog Šninkela".
Kapa dole, iskoristio bih ovu priliku da na trenutak prekinem kucanje po tastaturi i poklonim se čoveku. Zaslužio je.

U saradnji sa crtačem Philippe Francq-om, stvorio je ovaj strip, koji je u prvo vreme ugašen, zbog slabog interesovanja publike. Van Hamme je, u to vreme, ionako bio prezauzet radom na mnogo uspešnijim stripovima, pa je tek kasnije, na nagovor crtača, opet pokrenuo serijal.

Priča prati siroče iz, rekosmo, Jugoslavije, koje nasleđuje enormno bogatstvo harizmatičnog i podjednako tajanstvenog Neria Vinča. On odrasta, upada u razne nevolje, a kada Nerio biva ubijen (?), preuzima upravljanje finansijskom imperijom svog očuha. Naravno, radi i na tome da razotkrije i kazni i njegovog ubicu, uz pomoć svog ortaka, vagabunda i avanturiste, Simona, sa kojim se upoznao u prvoj epizodi stripa, i to u turskom zatvoru.

Largo ubrzo dokazuje preostalim šefovima Grupe V, Neriove poslovne tvorevine, da nije samo plejboj koji uživa u sveže stečenom novcu i u društvu lepotica, kojima strip obiluje. Najviše volim momente kad Largo drži sastanke onim glavonjama sa kravatama, i pokaže im da je bolje upućen od svih njih u materiju, a na izlasku iz kancelarije, dramatično baci svoj zaštitni znak, nož, da se zarije u naslon fotelje jednog od šefova, njegovih oponenata.
To mi, nekako, baš ispuni srce, u stilu " naš čovek, uspeo u životu".

Za ovaj strip sam, mnogo odavno, ali nedovoljno da zaboravim, saznao od svog drugara Zokija, takođe velikog fana devete umetnosti. Tada smo Larga čitali u onim sramno loše odštampanim epizodama "Stripoteke". Sada barem imamo kolor varijantu, i razlog više da se radujemo petku, i "Zabavniku".
Ne mogu da napišem "obavezno štivo", jer je u našim životima samo jedna stvar obavezna. Napisaću onda - vrlo preporučljivo štivo.

Milan Katić