Šta će raditi savremeni istoričari književnosti sa fejsbuk i tviter aktivnostima pisca koga istražuju? Koliko će njima biti lakši ili teži posao nego književnim istoričarima prošlog veka? Jer (obožavam da postavim tu reč na početak rečenice zbog gramatičara koji se striktno drže norme) ... jer oni će morati pored života jednog pisca ili piskinje istraživati i internet aktivnosti istoga. Šta je taj lajkovao, šerovao, šta je postovao a ne da li je postio, koju je muziku preslušavao i tako dalje i tako bliže... Ili će, naprosto, dodati svog pisca za fb prijatelja i samo pratiti njegov ,,rad'' na istom? Da li je onda takvom istoričaru književnosti lakše nego onom starinskom koji je morao da skuplja i udiše prašinu i gubi godine i decenije svog života prelistavajući arhive, putujući, istražujući, lutajući i sintetišući? A ovaj ima sve - na klik! Ili je ipak teže pohvatati sve te mreže smajlija, komentara, tagovanih i netagovanih tagova, thug-ova i 2pac-a, da se tako ,,duhovito izrazim''? Ko može, osim ako nije internet policija, ili neki ,,hakler'', pohvatati sve net životarije jednog književnika čija je biografija predmet istrage? Ili će u biografiji pisati ,,Voleo je fejsbuk. Profil je napravio 18.19.2020.godine. Njegove fotografije sa fejsbuka i one do kojih se došlo pretragom ličnih arhiva i rodbine nisu u potpunom skladu... Voleo je da posećuje fejsbuk stranicu Blica, portal RTS-a...'' i tako dalje. Ili ,,Po njegovim izrazito negativnim komentarima i ,,hejtovima'' vidi se crta njegovog karaktera koja je prisutna i u njegovima pesmama, pripovetkama, esejima i naročito aforizmima''. Odgovore na sva ova pitanja nećete naći u ovome tekstu. 

Miloš Ristić