Dnevniq

Scenarist: Darko Macan
Crtež: Darko Macan
Naslovnica: Darko Macan

Većina ljudi čita stripove, dok samo jedan manji broj, potaknut konzumacijom, želi ih i izrađivati. Kad ovdje na početku kažem većina ljudi, smatra se dakako većina od ukupne populacije strip konzumenata. Ova manjina koja pokušava izrađivati, nakon što ljudi ugaze u pubertet, još se drastično reducira. Ljudi odlepršaju na sve strane nadahnuti raznim novopridošlim podražajima, od kojih su vjerojatno ključni oni hormonski. Ostanu samo hrabri, talentirani i uporni.
Koji će od njih ostati do kraja?
Što je uopće kraj?

Pa recimo da je kraj ostvarena solidna karijera u strip produkciji, naprimjer afirmirani crtač, scenarist ili oboje.  Ponekad osoba s izrazitim talentom, bio on crtački ili scenaristički, jednostavno zbog životnih okolnosti, mogućnosti odabira ... odustane i posvete se drugim aktivnostima i poslovima. Uporni i hrabri ne odustaju. Već po njihovoj samoj definiciji oni su uporni, idu i glavom kroz zid ako treba, ponekad i protiv sebe samih. Uz veliku dozu upornosti i hrabrosti, uz, dakako, dozu talenta rađaju se zapaženi uspjesi. Jedan od upornih i hrabrih je i Hrvatski, jedan od najznačajnijih autora Darko Macan.

S ovim titulama, najuspješniji, najvažniji, najznačajniji ... valja biti prilično oprezan. Nekako, kada god treba donijeti takovu odluku postoji mogućnost da se nekom subjektivnom vizijom naruši neka objektivna logika. Posebice kada se radi o uspoređivanju ljudi ili djela iz umjetničke domene. No dobro, mislim da svakako Macanu bez neke bojazni se slobodno može dodijeliti ta titula jednog od najznačajnijih autora Hrvatske strip scene. Razloga je mnogo. Čovjek, osim što je krvavim radom i upornošću izdrilao crtačke vještine do razine (usprkos određenim nedostacima) da postaje konkurentan crtač u domeni dječjeg stripa,novinskog, pasica itd. Također, izdrilao scenarističke sposobnosti do razine (Ovdje nije bilo određenih nedostataka) da postaje i svjetski konkurentno ime (doduše, na neko određeno vrijeme). Zatim, sva sila sporadičnih poslova oko uredništva časopisa Q, prevođenja stripova, pisanje strip eseja, predgovora, kolumni, vođenja strip radionica, predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti itd. Čovjek koji je na vjerojatno svim mogućim poljima doprinio kulturi stripa, a taj doprinos je golemog opsega.

Takav čovjek zaslužuje, po meni, da si da oduška. Šta je odušak? Pa odušak je dakako da čovjek, na njegovu položaju naprimjer, nakon tolko odrađena posla, odrađenog za barem četvoricu, napravi nešto po apsolutno svom guštu. U ovom slučaju Macan je, pretpostavljam, uglavnom za svoj gušt, u svojoj izdavačkoj kući izdao svoj strip pod nazivom Dnevniq. 

Dnevniq je ustvari Macanov privatni dnevnik pisan kroz strip?
Pa skoro. Recimo da bi i bio u slučaju da se radi o stripu neke veće kompleksnosti, možda da je malo intimniji, malo začinjeniji. Pa znate kakvi su obično dnevnici. Obično u njima ima svakakvih zanimljivih osobnih detalja, mnogi od njih su čak i pomalo neugodni pa se iz tog razloga ponekad na dnevnik stavlja lokot. No dobro, privatnost je ipak sveta, tako da je to uredu. Dnevnik nije dnevnik, bez barem jednog poštenog propitkivanja samog sebe, nesreće, boli, radosti, opisa seksualnog čina itd. Dnevnik je ponekad čovjekov najbolji prijatelj, savršena mantra, molitva. Macanov dnevniq je ipak sveden na razinu gega i zezancije, čime je on dao do znanja da mu je ipak najvažnije zadovoljiti formu o svakodnevnom kreiranju stripa, pa makar on bio i krajnje banalan i besmislen. To je ujedno i jedinstven prikaz, kao i konačni dokaz moći strip medija. Strip se može nacrtati/napisati o doslovno bilo čemu i na doslovno bilo kakav način. Zanimljivo je kako čovjek s tolikim iskustvom s lakoćom načrčka svoju karikaturu i onda je provlači kroz razne svakodnevne situacije, uglavnom ne pretjerano ambiciozne. U nekim stripovima se tekst prilično teško, čak nemoguće čita. To je vjerojatno i najveća mana ovog stripa. Dnevniq bi zasigurno bio puno bolje i važnije djelo da se umjesto svakodnevnog crtanja i stavljanja u bilježnicu, Macan orjentirao na neke važnije segmente svog strip postojanja i djelovanja, nabacivanjem određenih kontroverzi, subliminarnih poruka, raskrinkavanja tajnih urota strip mafije i lobija itd  Mogao je naprimjer scenaristički obraditi dnevnik tako da je cijelo zaokruženo djelo. Osim činjenice da je svakodnevno izrađivano po jednu stranicu, mogao je biti jedna velika priča, ne nužno istinita. Bio bi to strip koji bismo rado vrtili po rukama i tražili primjerak više.

Ali isto tako, činjenica je da, čovjek odmah na prvoj korici dobije informaciju da se ustvari radi o stripu prvenstveno humornog i neobaveznog sadržaja:
Jednog dana, Darku Macanu su poklonili spiralno uvezenu bilježnicu s papirima kao stvorenim za crtanje. Dugo se skanjivao zamrčiti joj bijele listove, ali kad je prvi pao, nastavio je raditi po strip dnevno. Pet mjeseci poslije bio je gotov album za kojeg je izjavio kako je „Njegov najbolje nacrtan, ikad.“

Tako da su svaka pretenciozna očekivanja unaprijed osuđena na propast.

Ovako je samo jedan u nizu izdavačke kuće Q, strip koji više plijeni pažnju formom nego kvalitetom svog sadržaja. Vrlo vjerojatno će poslužiti kao prijekopotrebna referenca svakome tko se želi baviti izradom stripova, a iz nekog razloga misli da svi stripovi moraju biti nacrtani kao Zagor ili Tex.

Forma strip dnevnika, relativno je originalna. U mojem saznanju, jedini autor koji se u Hrvatskoj, na sličan način okušao u nečem takvom je David Lovrić s svojom Godinom gunđanja, Iako niti njegov strip nije ustvari dnevnik nego također zbir svakodnevno crtanih stripova.

Papir i tisak nisu jeftini. To znam, imam nešto malo iskustava o tome. Troše se prirodni resursi, oduzima se vrijeme za neke druge tobož važnije projekte, npr. promicanje mladih autora.
 Ma koga briga!

Macan je svakako zaslužio ovaj Dnevniq. To je neosporno, bio on odraz na neku njegovu internu zajebanciju, internu zajebanciju s drugim autorima ili odraz ega, tako nevažno. Čovjek ima pravo na svoj odušak, kao i na svaki sljedeći u budućnosti. A i uostalom, tko je, ako ne Macan zaslužan za najveći angažman kad se radi o poticanju i promicanju mladih autora, kao i stripa u Hrvata općenito.

Respect man!

Dakle, osnovni cilj ovog teksta ustvari nije promocija stripa Dnevniq, nego je šamar svim pljuvačima prema ljudima koji rade i stvaraju, prema jalnim ljudima koji osuđuju i čekaju tuđu grešku ili razlog da jalnost iziđe na površinu. Beskrvnim surferima chaterima, beskičmenjacima, mediokritetima itd.

Josip Stupić