U Beogradu je, u galeriji Progres, 4.11.2013, po nestvarno toploj i prijatnoj večeri, otvorena izložba skulptura vajara Slobodana Baneta Savića, pod nazivom „Svetlosne vertikale“. Za razliku od prethodnog ciklusa, kojim je iznedrio stamene, jake, prodorne skulpture od metala, Slobodan Bane Savić se u ovom, najnovijem, ciklusu prepustio drvetu i njegovoj tananoj, vižljastoj formi. Takve su i same figure, tanušne, lomne, treperave... Možda je time zaokružio svoju priču sa početka (svog) stvaranja, kada je, kao dečarac, deljao i rezbario skulpturice od drveta, u senkama bagrema...
Pojedine skulpture svojim kupastim, prelomljenim, izvijenim, nemirnim, a pojedine svojim smirenim i izduženim formama hvataju pokret poput senke, paučine, poput treperave svetlosne vertikale koja stremi ka nebu, od kojeg, možda, očekuje odgovore na (ne)postavljena pitanja: zašto Susret, Obred, Spokoj, Nada, Beograđanke, što su samo neki od naziva skulptura.
Možda jedan od odgovora na ova pitanja leži u autorovoj ideji da se neke, ako ne sve, od ovih elegantnih dama (jer skulpture predstavljaju dame (ali ni muškarac nije zaboravljen - o čemu svedoči Prijap, bog plodnosti) u pokretu (Košava, Dodir, Na vetru), određenoj pozi, stavu (Dama sa dugim vratom, Uprkos, U senci)), pretvore u monumentalne svetleće skulpture, urbani mobilijar, kolonadu eko skulptura koje bi osvetljavale ulice, trgove, parkove našeg Belog grada... i tako postale prave, pravcate svetlosne vertikale...