"Gunsi" nam, ovih dana, slave brdo nekih godišnjica. Najpre 20 godina od izdavanja zlosrećnog albuma iz naslova teksta (koji je, bukvalno, rasturio bend), pa četvrt veka od izdavanja albuma "Lies". Datum izdavanja ovog drugog je isti kao i ovaj, kad ispisujem ove redove. Ipak, zadržao bih se na onom prvom albumu. 
"The Spaghetti Incident"? je album obrada punk pesama (ali i nekih drugih, jer "T-Rex" nikad nisu bili punk bend, a ni balada "Since I Don't Have You se ne uklapa u priču), koji bih nazvao sjajnim cover albumom, sa najgorim terminom izlaska u istoriji popularne muzike. Nastao je u vreme kada je bend bio prezasićen turnejama, studijskim radom, slavom, novcem, ženama, skandalima... Bili su prezasićeni životom. 
Nakon kreativne iscrpljenosti u koju su upali nakon izdavanja dvostrukog albuma, svog magnum opusa, "Use Your Illusion", te beskrajne svetske turneje koja je isti pratila, rešili su da uzmu neophodni odmor, a nezasitog izdavača (Geffen), obraduju novim studijskim radom. Odlučili su se da to bude nešto za njihovu dušu, pa je izbor pao na obrade punk pesama. Da li je basista Duff, punker do srži, bio najuporniji da se ta ideja istera do kraja, ili je Axl hteo da odmori od orkestracija za numere tipa "November Rain", ne znamo. U to vreme, tendencija odlazaka pojedinih članova originalne postave benda, bilo da su izbačeni ili ga sami napustili, dostigla je vrhunac. Najpre je, krajnje licemerno, najuren Steven Adler, bubnjar, uz obrazloženje da "njegovi problemi sa drogom ometaju kreativni proces i odnose u bendu", ili tako nešto. Čekaj, neko je STVARNO izbačen iz "Gunsa" jer se PREVIŠE drogirao??? Slash je, za vreme sastanka članova benda na kome je saopštena ta odluka, verovatno samo ćutao i gledao u vrhove svojih čizama. Ili "starki", zavisi šta je obuo za tu priliku. Potom je bend napustio jedan od njegovih osnivača i glavnih kreativnih zamajaca, uz Axl-a, Izzy Stradlin. Kako je sam rekao nakon toga: "Osetio sam takvo olakšanje da sam morao da se ispovraćam u peškir." 
Po završetku snimanja "Incidenta" (sa Guilby Clarke-om kao novim gitaristom, i Matt Sorum-om, bivšim bubnjarem benda "The Cult", za bubnjevima, kao i na albumima "Use Your Illusion" I i II), bend prestaje da postoji u bilo kom obliku koji bi podsećao na onaj stari. Jedan za drugim, osipaju se Slash, Duff, kao i pomenuta dvojica novopridošlica. Ostaje Axl. On je sam sebi dovoljan, jer je napravio gotovo petnaestogodišnju diskografsku pauzu, i imao herca da se pojavi sa dugoočekivanim albumom "Chinese Democracy". Ali, da se zadržim na "Incidentu"... 
"Raw Power", pesma koju su izvodili Iggy i "Stooges" zvuči bolje od originala, i to ne samo zbog superiornije produkcije. Energija benda je fascinantna, pa čak i zvuk klavijatura koji proizvodi Dizzy Reed, jedini preostali muzičar iz nekih slavnijih dana ove grupe, ne remeti njenu oštrinu, naprotiv. "Runaways" i njihova odlična stvar, "Black Leather", obrađeni su da samo prašti. Axl je to otpevao u nižem registru od originala koji peva ženski vokal, ali je to pesmi još više dalo neku atmosferu kao da šetate pored ljigavih striptiz barova u Njujorku ili Londonu. "Ain't It Fun", koju su proslavili "Dead Boys", izvedena je tako da NIKAD u životu nisam čuo nešto što zvuči "opasnije", a da nije samo bučno, iako je pesma, većim svojim delom, u nekom srednjem ritmu. Axl vrišti kao da ga deru na živo u refrenu, jezivo i moćno. "UK Subs" izvode numeru " Down On the Farm", i to dobro, ali "Gunsi" su čak i njih nadsvirali. Interesantno, kad smo bili mlađi, tvrdili smo da je ovaj album dokaz da "Gunsi" propadaju, da nemaju više ideja i da su kreativno prazni. Pogodili smo samo onaj deo o propadanju. Inače, ostajem pri tvrdnji da je ovaj album sjajan, možda najbolji cover album koji sam čuo, ali mu je termin objavljivanja, nekako, bio skroz pogrešan. Labudova pesma tada najvećeg rock benda. Dakle, Axl je, možda, proslavio, onako za sebe, ova dva jubileja. Verovatno je šampanjcem nazdravio Lani Del Rey, sa kojom ga paparaci slikaju. Stariji je dvadeset godina, kao i "Spaghetti Incident", kao i mi sami. Učimo na svojim greškama. Ili, možda, ne? Živeli!

Milan Katić