Crtež: Iztok Sitar
Scenarij:
Naslovnica: Iztok Sitar
Ovaj tekst u suštini nastoji dati potencijalnom čitatelju stripa Zgodba o Bogu dovoljnu količinu informacija da ga upozna s spomenutim djelom, tj. da ga zaineresira za njegovu konzumaciju. Iz tog razloga ovaj tekst počinje jednim, netko bi rekao dužim, netko kraćim, uvodnim razmatranjem.
Religija vs. Vjera?
Šta vi mislite o ovoj tematici?
Mnogo ljudi će poistovijetiti Religiju s vjerom, kazat će da u suštini ne postoji neka veća razlika između ta dva pojma. Vjera = religija, dok je naravno, religija = vjera. Najčešće razmišljanje tog tipa može se uočiti kod ljudi površnog svjetonazora, ljudi koji ne razumiju koncept vjere, koriste se njime kako bi manipulirali masama, pojedincima, strukturama, nametali svoj svjetonazor, ugnjetavali slobodu čovjeka.
Površan čitatelj bi nakon prethodnog poglavlja vjerojatno prstom pokazao prema Crkvi. Da, oni su ti koji se koriste konceptom vjere za manipulacijom širokih masa. Osobno smatram da je to tek djelomično točno. Katolička crkva nudi veliki broj kvalitetnih svjetonazornih obrazaca koji mladog čovjeka ograničavaju od takoreć zlih postupaka, nude niz odgojnih mjera. Mladom čovjeku se servira dobrota i poniznost. Ta dobrota gubi svoju dosljednost u kasnijoj fazi odrastanja mlade osobe gdje ista uviđava da je bila obmanuta u mladosti, kako je svijet mnogo kompleksniji od osnovnog kostura ponašanja kojeg nudi Crkva. Čovjek uviđava da je velik broj poruka iz Biblije primjerice, iako primjenjivih u današnjem svijetu, nedostatan za preživljavanje. Čovjek je bačen u realnost, doslovno buđenje svijesti! Osvijesti se svo licemjerje ljudske vrste, niz problema uvjetovanih različitosti ljudi, njihovih želja, potreba, istina koje kriju u sebi.
 Čak bi bilo lijepo da ne dođe do tog buđenja. Da primjerice vlada apsolutna dominacija Crkvenog svjetonazora, drugim riječima da samo on postoji, kao neki svojevrsni totalitarni režim gdje bi se svaki pojedinac morao strogo ponašati prema Crkvenim zakonima. Ali to nije istina! U svijetu postoji mnogo različitih društvenih slojeva, što čovjeka kao jedinke, što njega u odnosu na društvo, što jednog društva na neko drugo društvo itd. U tako kompleksnom svijetu jedna Crkva nažalost nije dostatna, barem ne s ovim okvirima kojim se ogradila. Potrebno je da razbije svoje okvire ako se mene pita. Crkva je toga smatram i više nego svjesna, pa pomalo suptilno širi svoj svjetonazor van prvotnih društvenih okvira, zadržavajući temeljne vrijednosti. Uz određene anomalije, prisutne zahvaljujući određenim ljudskim faktorima, slijepim poklonicima unutar iste, željnih moći.
A sad što je sa vjerom? Prethodni tekst se je mahom bavio Crkvom, tj. religijom. Dakle religija je društvena struktura koja okuplja određeni broj istomišljenika, koji dijele vjerski svjetonazor. Imaju određene obrasce takozvanog vjerskog ponašanja, određene rituale i slično. Religija je dio osobnog identiteta pojedinca, jedna od ladica njegove osobnosti.
Vjera je nešto sasvim drugo. Vjera je naprimjer čovjekova volja za životom, volja da se svakog dana probudi, napravi nešto korisno za sebe, korisno za druge. Vjera da će ozdraviti kada oboli, vjera da će proći ispit, pronaći posao i sl. Vjera je duboko usađena u svakom pojedincu. Ne postoji pojedinac bez vjere. Pojedinac koji izgubi vjeru, unutarnji kompas, potencijalni je kandidat za samoubojstvo. Bez vjere, nema života, a opet bez života nema vjere.
Onaj koji se izjašnjava kao ateist, nije i nevjernik, on se samo društveno ograđuje od okvira koje nameću velike religije svijeta, pretpostavljam i manjih kultova i sekta. Taj čovjek je u principu praktični vjernik, vjeruje u život, ne vjeruje u koncepte stvorene od strane drugih ljudi. Taj čovjek ima apsolutnu vjersku slobodu, na njemu je da u toj slobodi izabere ono što je najbolje za njega i svoje bližnje.
 Jedan od vjerskih koncepata, stvorenih od strane čovjeka je Bog.
E pa strip priča o Bogu upravo govori o Bogu
Ovo je malo oduži uvod u recenziju stripa Zgodba o Bogu Iztoka Sitara. Strip koji svojim konceptom i sadržajem plijeni pažnju, potiče na smijeh, ali i razmišljanje. Jedan od rijetkih hrabrih pothvata u širenju nečega što zovemo istinom. Istinom o Bogu.
Pojedinac koji pročita ovaj strip nažalost neće saznati dovoljan broj činjenica o Bogu, ovaj strip predstavlja tek uvod u nešto što se otkriva kroz život. Uvod u nešto što, pa makar godinama proučavali, nećemo nikad u potpunosti dokučiti. Gospodin Sitar nam ne nudi svoju istinu, kao što mnogi čine, on nam nudi medij da stvorimo svoju. To je ujedno i glavna snaga ovog djela, medij za kreaciju, stimulans za stvaranje naše istine, nešto što zaslužuje svaki pojedinac, ako ne u svjetskim razmjerima onda barem u ovim našim Balkanskim.
Strip vrlo vješto kreiran, realizacija besprijekorna, spoj scenarija i crteža gotovo savršen.
Jedina ozbiljnija zamjerka ide na račun naslovnice i to zato jer Bogu daje utjelovljenje, tj prikazuje ga kao starijeg bradatog čovjeka, onako kako se njega najčešće utjelovljuje, dok je smisao cijelog stripa da je Bog jedna velika nepoznanica. Doduše, kada se obuhvati i slika pozadi albuma tada se uočava poveznica starca i medicinske ustanove koja je vjerojatno mentalne prirode. Autor ponovno daje kritiku Božjem konceptu, možda malo i prebrutalnu. Smatram da bi neki drugi motiv bio prikladniji, malo diskretniji, kada je već i cijeli strip takav.
Smisao ove recenzije nije manipulacija.
Manipulaciju prepuštam drugima.
Naime, istina je ustvari da je ovaj strip prazan, doslovno prazan, eto, rekao sam to konačno! Skup praznih okvira i to još u rasporedu od 6 kadrova po stranici, u dosadnom rasporedu gdje su svi kadrovi jednake veličine. Strip ima 64 stranice pune praznih kadrova, ej, pa šta je to pobogu! Strip je praktički strip bilježnica!
Tko ne vjeruje nek baci oko na strip ;)
Ovaj strip bih preporučio svim religioznim ljudima, vjernicima, ljubiteljima promišljanja, ljubiteljima humora, ljubiteljima društvene kritike, ali ne i ljubiteljima stripova, eto.

Josip Stupić