Uuuups! Cekaj malo, sme li uopste da se pise o necemu sto nosi OVAKAV naslov? Pomislice ljudi da je autor neki bitlus i elektricar, od onih sto sede na 'ladan beton.

Da se ja lepo odmah ogradim - NISAM narkoman, niti planiram da pocnem sada, ako vec ranije nisam.
Razlog zasto uopste pisem prikaz ovog dnevnika je taj sto mi je autor ( sa izuzetkom njegove tadasnje zavisnosti od droge) donekle simpatican, a dnevnik sam po sebi najsnaznije oruzje i antireklama protiv drogiranja koje sam ikada video.

I, naravno, ovakav dnevnik ne moze da dobije osvrt u "Cosmopolitenu"...
Nikki Sixx, basista i glasnogovornik benda "Motley Crue", opisao je u "Heroinskom Dnevniku" samo godinu dana svog zivota, ali je to dementnija godina od citavog zivota i karijere mnogih rock muzicara.
Od decembra 1986. do decembra 1897. opisao je sav pakao drogiranja i pokusaje apstinencije kroz koje je tada prosao.

To su, ujedno, i zlatne godine popularnosti njegovog benda. Ono vreme kada on, stondiran, gleda MTV, vidi lepu devojku na ekranu i kaze:"Ovu do sada nisam imao, nadjite mi njen broj telefona". Covek koji za svoj rad nikad nije dobio neko znacajnije priznanje ( osim sto je album "Dr. Feelgood" bio prvi na Bilboardovoj listi albuma, ispred "Pump" Aerosmitha, 1989.), dobija priznanje od citalaca koji smognu snage ( a treba je, dosta) da procitaju ovaj dnevnik - priznanje sto se izborio sa svojim demonima.

Slash (ex-"Guns 'N' Roses"), "mladji brat koga Nikki nikad nije imao", je citiran u dnevniku: " Visio sam sa Nikkijem, i osecao sam neku bolesnu zaslepljenost njegovim nacinom zivota. Godine koje sam ja proveo kao dzanki su bile prljave, ali mi je delovalo da je Nikky nasao kul, glamurozan nacin da bude dzanki".
Svaki tunel ima svoj mrak i svoj izlaz, tj. svetlo na svom kraju. Nikki nam to pokazuje na svom sopstvenom primeru, kao neko ko je overdozirao, doziveo klinicku smrt, bio spasen u bolnici, pobegao iz nje i overdozirao odmah jos jednom. Ni smrt ga nije htela takvog.

Nije ovo stvar za divljenje, daleko od toga. Izaziva opravdano gnusanje. Sto rece gitarista benda, Mick Mars: " To me je prestrasilo, a ja sam neustrasiv".

Ipak, volim da vidim snagu volje na delu tamo gde deluje da snage nema. Ovaj dnevnik nosi tu poruku u sebi, mada ga je tesko naci u prodaji, i nema ga prevedenog na nas jezik.
Za kraj, posto volim duhovitu poentu, evo definicije zavisnosti sa pocetka ovog dnevnika:
"ZAVISNOST"- nesto sto mozes da prekines kad god hoces, dok god je to tamo negde sledeceg utorka".

Milan Katić