I dan-danas cuvam ove romane u stanu svojih roditelja. Lozio sam se na njih kao klinac, i nisam bio jedini. Svi su klinci u kraju culi za Luna, pa makar iz onih stripova (pre)slabog kvaliteta koji su se njime bavili. 
Novinar novosadskog dnevnika, Mitar Milosevic, pisao je ove romane pod legendarnim pseudonimom "Frederik Eston". Lun je nesto poput "copy-paste" verzije Dzems Bonda, ali i prilicno razlicit od njega. On je briljantni naucnik, ima doktorate iz svih mogucih nauka (upamtio sam samo doktorate iz fizike i hemije), obucen u svim borilackim tehnikama, a uz to je i faca. Ima crnu kosu, prosaranu sedim vlasima na slepoocnicama. Ima i "oci boje celika", sto ce reci plave, ali je onako poeticnije. Kako je to celik plav, nikad nisam skontao... Vest je i u hipnozi. Tu silnu obuku su mu platili master majndovi kriminala, Falkon, Braun i Majnard. Ova zadnja dvojica imaju imena kao da su naucnici koji su radili na proizvodnji neke zesce razorne bombe. Lun, zapravo, i jeste nesto kao hodajuca bomba. Pomenuta trojica su mu ubili caleta, takodje krimosa, i drzali ga u uverenju da su mu oni dobronamerni ujaci. On je posle skontao kako stvari stoje, i obracunao se sa njima kako samo Lun ume. 
Lunovi prijatelji su Semjuel Makferson, sibadzija mornar, i Artur Markinc, novinar. Nesto kao Lunov PR. Lunova devojka je Dzejn Vitington, plavokosa lepotica koja em izgleda kao top model, em je i ona doktor biologije. Nigde vise diploma nego u ovim romanima... Lun upoznaje Dzejn u romanu broj sedam (pazim na sta, Lun je to, mozda je postavio neku bombu pod stolicu), "Gospodari Cikaga", koji sam narocito obozavao. Iz ove perspektive, ti mi romani danas deluju smesno, cuvena "X-100" biblioteka petparackih izdanja "Dnevnika", ali sam ovaj osvrt na zaboravljenog heroja svog detinjstva napisao srca punog kao Lunovi bankovni racuni. 
Borba protiv kriminala kosta, sta ce covek, morao je prvo da se obogati... 
"Lun i Asmodej", "Lun i Fantom Din" (bizarni naslovi), "Lun i Suludo Stanje" (glupav naslov), "Klopka za Luna", "Lun protiv spijuna" (banalni), koji god da odaberete, danas ce vam delovati smesno. U staroj Jugi, tirazi su bili veci od ploca "Riblje Corbe", "fice" i "Lepe Brene" zajedno. Eto, i mi smo imali svog Dzemsa Bonda nekad. Mi ovog svog nikad nismo ekranizovali, ali eto zadatka za neke nove filmske radnike na ovim prostorima. Barem bi ispala dobra parodija.

Milan Katić