Mitologija je jako prosta, ali i surova. Kao i stvarnost, ovaj film je pokušaj ponovne tvorbe istorije, i, kao takav je osuđen na pokušaj zabavljanja publike koja dovoljno ne poznaje autora i njegove umetničke tendencije. Ako je Holivud bio dobar, Avala Film loš igrač, čemu grub i brutalno neiskren opis iste igre, naročito kada je očigledno nagnut na jednu stranu. 

Ovaj film je po svim merilima voajerskog karaktera. Zato je i u potpunosti, pravim filmofilima, u velikoj meri negledljiv. Sva ta udvorička poniznost kvazi emancipacije umetnika, i nepodnošljiva lakoća kadriranja, dodavanja šminke, čitava glamurizacija i istovremena degradacija funkcije umetnika, ili bilo kog povezanog na bilo koji način sa umetnošću je nešto što puni gledaoca negativnom energijom, ali i intrigira, iako ne bi trebalo. Ima tu i nade u naznakama, ali sve se pogubilo u haosu nekako nastalom u narativu. 

Ovo je prime example snimanja snishodljivog, filma po sopstvenom ukusu, filma kome nije ni vreme ni mesto, ali očigledno rezonuje sa određenim delom gledalačke publike. Ovo bih nazvao etalonom vrednosti koja nije ni vrednost, već a-vrednost, pokušaj vrednosti, ili ne-vrednost, i totalna nepravednost prema filmskom poslu u celini. Rezultat rezignacije, koja nikada nije pogon prave umetnosti. Nešto što bi nepažljivom gledaocu svakako moglo promaći. 

Na mnogo načina očajan film, ali i interesantan u svojoj bahatoj estetici. 

Ipak, moram za kraj reći da dodvoravanje bilo kome, pa makar to bila i Holivudska industrija snova, nikada nije bio dobar karijerni potez.

Ilija Đurđanović