Koncert koji sam poželela da pogledam u Beogradu, ali pošto mi se pružila prilika da za to ne moram putovati busom tri sata i još razmišljati šta i kako posle svirke - zašto je ne iskoristiti. Em je dan kasnije neradan dan, pa može i da se zagine sa društvom malo duže, em što me nekih deset minuta nakon napuštanja mesta koncentrisanja čeka topla voda i tuširanje, a potom i knjavanje. Odmah po saznanju za svirku odluka je doneta tako da ni onaj pljusak koji je zakačio Kraljevo nije mi poremuetio planove.


Dakle, četvrtak pred petak :) toplo vreme, pozitivno raspoloženje i razmišljanje kako će svirka biti odlična su me pratili do kluba. Tu naleteh na drugare iz wing chun kluba, Đola i Sala, te sa njima malo ubijah vreme. Ušli smo malo unutra da vidimo kako napreduje tonska proba, pa onda opet napolje, na čist vazduh. Zanimljivo je da sam na svirku pošla samo u majici i bermudama, jer sam svesno želela da svoju garderobu spasem smrada duvanskog dima. Nuto vraga, zaista malo ljudi unutra je šnjarilo, što me je itekako obradovalo.  


Kada smo ocenili da je vreme za svirku došlo vratili smo se pred “binu”, bacilli sidra i bili spremni za skok. Prvi su nastupili domaćini, THE TRUTH, brzo i ludo kako  su nas već i navikli. Moje skakanje je u startu bilo osujećeno jer sam stajala mnogo blizu basiste, tako da je moja glava bila na “izvol’te” vratu njegove gitare. Trudila sam se da u par navrata zapevam u mikrofon, ali se onda javio problem visine… nisam dobacivala do njega. Nije bitno, Luka je u par navrata lepo upadao i vokalno popunjavao pesme. Iako su članovi benda molili prisutne da malo smanje doživljaj i prestanu da se ponašaju poput najgorih kretena (to ja dodajem), kretenisanje od strane pojedinaca se nastavilo. ‘Ajde, dobro to što sam bila pripremljena da će mene gaziti i šutirati, ali kada podigoše Luku, pa se onda kurvinski skloniše i bezmalo zakucaše dečka o pod (Sale i Đole su se jedini trudili da ga pridrže do kraja), bio je vrhunac debilizma. Luka je svojim “drugarima” udelio zahvalnicu u vidu podignute ruke sa ispruženim srednjim prstom. Do kraja njihovog dela svirke sklonila sam se skroz u stranu. Naravno, nisam ni malo uživala iz te pozicije, ali nacirkani klinci su želeli da se provode, pa… let it be!
 

Pauzu do nastupa drugog benda iskoristih da malo izađem napolje i proluftiram se, pošto se ipak cigardžije skupiše. Pričah malo sa drugarima, zezasmo se i to mi malo uli volju za povratak nazad. Gostujuća ekipa iz Zagreba je taman okinula prvi ton kada uđosmo. Ja se usidrih sa strane kod Raxa, a momci se uguraše međ’ skakače. Bend UGLY FUCKS nisam do sada slušala, te me je screamo vokal koji je izlazio iz malog tela pevačice Mirne u početku iznenadio. Očekivala sam neku punkeraju u stilu DREK U PEST, pošto im je muzika kao muzika fina, no to je njihov izbor i Mirna se sasvim lepo snalazila.  Njihov hard core je pokrenuo sada već polu golišavi muški deo publike (masovno su svlačili pantalone, nemam pojma kako je to pozitivno, ali neka im bude), tako da su se bacali u pravom macho stilu. Iz nove pozicije bila sam u prilici da bolje izbegavam nalete rulje, ali i da pesnicom u rebra odgovorim na svaki ničim izazvani udeljen mi udarac. Bilo je nekako bolje, ali ipak to se svodilo na pusto preživljavanje. Džaba to što je Gajo molio pojedince da se skultivišu, te da puste i druge da igraju, skaču i vesele se, a za to (o, ironije) je bio i nagrađen od strane tih istih pojedinaca koji su, naravno, do samog kraja terali po svome. Ne znam koliko dugo su svirali, izgledalo je kratko, no moguće je da grešim, ali mi je kraj nekako lepo došao. Kada se više mučiš u nečemu umesto da uživaš, onda nije to to.


Izađoh napolje, opet malo zezanja sa drugarima, no oni se ubrzo pokupiše i krenuše svojim putem, a ja ostadoh još malo da čuvam stepenice kluba, pa onda napustih mesto zbivanja.
 
Da sumiram, bendovi su bili odlični, ali opšti utisak je bio da bih se mogo bolje provela da sam ostala kod kuće i skakala sama uz zvuke omiljenih pesama. Ovako, imam veliku masnicu na levoj podkolenici, rame me boli, neko me je fino ljuljnuo nogom u zatiok, izgažena sam… a samo sam htela da pružim podršku bendovima. Ipak, videti druga Sala u circle pitu bilo je nešto ultra pozitivno. Zapravo, zbog takvih ortaka ću se možda i pojaviti na nekoj sledećoj svirci.

Gaca Bx(O)xKx