1968. godina, godina preokreta kako za našu tadašnju državu, tako i za umetnost, pa samim tim i kinematografiju, donela je i ovo ostvarenje. Režiser, Živorad Žika Mitrović (Marš Na Drinu, Užička republika, itd.) daje kvalitetan komentar tadašnjeg vremena i sudbine jedne buntovničke individue u takvom, represivnom prema individui vremenu. Sagledavanje opšte anarhije, umetnički stil, kao i linija priče, govore o zlu u nama, koje se prenosi na druge. O strastima, o ljubavi, i, neizbežno, o smrti.

Velimir Živojinović je kao glavni tragični protagonist i Pavle Vujić su tu kao glasnija imena, iza čitave plejade kvalitetnih glumaca i glumkinja, i prava je mačo mepavina borca za pravdu i nekoga ko pod uticajem egzistencijalnog ludila skače u ambis iz kog nema povratka. Ratni film, sa energijom mecima napunjenog vesterna, skače s teme na temu, ali ne gubeći iz vida nešto što se jedino može nazvati Tarantinom pre Tarantina. Ovaj film je i Desperados, i Indijana Džouns, i Dobar, Loš, Zao, i mnogo više od toga. Lokalni senzibilitetom prevladava univerzalna priča koja može rezonovati sa svim generacijama. Da imamo koherentnu  filmsku scenu, o ovaj film bi bio motor legendi i priča, a ne Valter Brani Sarajevo.

Sniman blizu planine Žljeb kod Peći, ovaj film je vrhunski vizuelno uslikan, kadriran do perfekcije, i jako brz i efektan u narativu. I ljudski i herojski, i linearan i dinamičan. Autentičan, nasilan i katarzičan, navodi vas na to da posmatrate film iz jednog sasvim novog ugla. Za kraj bih zaključio da promišljanje o ovom filmu tek treba da započne.

Sinopsis:
„ Radnja se odigrava sredinom1945. godine, na Kosmetu, u atmosferi neizlečenih rana, lutanja, spaljenih domova, tifusa i drugih posleratnih muka. Ali, isto tako i u  atmosferi velikih napora da se poveže kraj s krajem i čovek sa čovekom. Jedna autentična priča iz tih dana uzeta je kao osnova za film. “

Imdb link: http://www.imdb.com/title/tt172193/

Ilija Đurđanović