U nedostatku neceg novog i zanimljivog na svetskoj muzickoj sceni, o cemu bi bilo vredno pisati, resio sam da IZMISLIM bend i napisem recenziju njihovog novog, nepostojeceg albuma. Dakle, Corova Milkbar je bend koji postoji od 1987. i dolaze iz...hmm...pa, recimo, Sauthemptona. Sto da ne, pa ima valjda i glupljih mesta od toga. Sviraju u sastavu Alex (vokal), Pit (gitara), Samuel L. Livingston Jr. (bas) i Nathaniel Longfellow (bubnjevi). Njihov zvuk je na tragu Pistolsa, ali ima i neke hard rock uticaje ( da li je moguce da stvarno ovo pisem?), te na momente lici na crossover izmedju benda The Addicts i zvuka sa prvog albuma Gunsa, "Appetite For Destruction". Imaju za sobom sesnaest albuma, od kojih su dva zabranjena svuda izvan Sauthemptona. Nakon sedmogodisnje pauze, vracaju se na scenu albumom " Dr. Brodsky". U pitanju je zbirka pesama radjenih po starom dobrom Ramones konceptu "one, two,three", sve prasti. Balada bez. Za produkciju se pobrinuo Shank The Wank, koji je poznat po tome sto nije radio sa Green Day. Numere su ujednacenog kvaliteta, potencijalni radijski hitovi (za koje ovaj bend mari kao i za muskatle), mogli bi biti "My Droogs All Drink Milk", "Alex Is Back, But Who Cares?" te, eventualno, "This Clockwork Looks Like An Orange". Predivno anahron, energican, ovaj album se tesko moze uklopiti u uobicajenu aktuelnu muzicku ponudu. Kao da je zvucni deo prethodnih dekada otrgnut, upakovan i plasiran na danasnje trziste. Bend najavljuje i "Dr. Brodsky" turneju, te ima sanse da ih ne vidimo i kod nas. Do tada, preostaje nam samo da uzalud cekamo. 

Milan Katić