Htela sam sebi da postavim izazov recenzijom albuma muzičkog žanra koji mi nije poznat. Od jedne tamo Jelene dobila sam izazov – trip hop. Why the fuck not? Da bi mi olakšala zadatak, dala mi je jedan od klasika ovog žanra, Tricky – Maxinquaye. Ovo je inače Trickyev prvenac, koji je kritika pozdravila i isto ću učiniti i ja. Kad se meni (većinski) svideo na prvo slušanje, svideće se većini. Haotično umotani semplovi bili su savršen izbor za početak muzičke karijere.

“Overcome” kao uvodna numera opušta mozak i baca slušaoce u pravi hedonistički trans sa željom da se pesma nikada ne završi. Tekst je navodno kompletan Massive Attack neke pesme? Nije ni bitno, samo uživajte u ovoj pesmi. “Ponderosa” je zanosna indijskim semplom zamotana pesma u modrenom Londonu,  možda najkaraća na albumu ali svakako interesantna. “Black Steel” još jedna inspirsiana indijskim zvukom, sa zanimljivom gitarom u priči, koja pesmi daje potpuno šmekerski doživljaj. Ova pesma, inače obrada Public Enemy-a čini mi se, možda najbolje dočarava muzički ritam Velike Britanije koja je devedesetih uživala u raznolikosti muzičkih pravaca, uključujući trip hop. Go, Tricky, go. “Hell is around the corner” je prijatna pesma sa vrlo poznatim semplom kasnije zlostavljanom u brdu reklama - Isaac Hayes - Ike's Rap II. “Pumpkin” je vrlo spora i začarana vokalaom Alison Goldfrap. Malo je dosadna i treba je slušati u tanju stroge budnosti inače koma ne gine. “Aftermath” mi smeta već pre samog početka zbog svoje dužine 7:38. Pa daaaaaj! Kapiram ja umetničku slobodu, da se neke pesme oduže kako bi ta neka celina imala smisla, ali ova celina traje predugo i ništa nije rekla. Kolizija nekoliko pesama sa minimalnim delovima privlačnim za slušanje, stvarno ništa posebno, za mene kiks na albumu. “ Abbaon fat track” je drugačija priča  donekle. Muzički vrlo prijatna, da se klasično tinejdžerski postavim – vrlo sexy ritam. Ali tu je pokušaj isto tako sexy teksta koji je ispao upravo tinejdžerski vulgarna i šta je pisac hteo da kaže? „Brand new you’re retro“ je ispala perfektno do najsitnijih detalja. Mešavina Michael Jacksonove „Bad“ i Pubilc Enemy-eve „Mind Terrorist“ je ispod tri minuta stvorila jednu strašno hitično zaraznu pesmu. Uber cool. „Suffocated love“  je prosečna i to je sve što o njoj mogu reći. Stvarno nije ni dovoljno loša za kritiku ni dovoljno dobra za pohvalu. „You don’t“ je možda jedna od pesama na kojoj je tekst zanimljiv, ide uz muziku, ubacuje neki feeling u telo da tako kažem. „Strugglin’“ traje malo duže nego što bi trebala, ali je skroz mistična. Završna numera ovog albuma je „Feed me“. Jako lep finiš i zaokruženje cele debitantne priče. Druga pesma koja ima čisto ok tekst sa sanjivom, opuštajućom muzikom.

Sve u svemu, zadovoljna sam prvim plivanjem u trip hopu, neki drugi album bi mi verovatno dosta teže pao, ne bih se snašla ni ovoliko koliko sam ovde improvizovala.

Pesme koje izdvajam za obavezno slušanje ako ste željni avantura su : “Overcome”, “Black Steel”, Hell is around the corner”, „Brand new you’re retro“, „Feed me“.

Tamara Maksimović