Bend na čijem su prvom albumu gostovali Bad Brains? To u domaćoj muzičkoj javnosti neće okrenuti previše glava, ali kako objasniti nekome da se pojavio odličan album, na američkom govornom području, kad dotična osoba, muzički kritičar po profesiji, posmatra muziku kao nešto što se okončalo 1978., i sve ostalo je, po recenzentskoj vokaciji, „nedostojno velikana.“ Uvek sam voleo da se borim protiv divova, tako da... 
Možda bi bilo previše nazvati ovaj bend „Rushom za ovaj milenijum,“ ali kako vas ovaj album hvata, pokreće emocije, i tera da skačete, pevušite, primoravate komšije da lupaju u zid i sl., bez je ikakvog presedana u novijoj istoriji popularne muzike prog rock provincijencije. Ovo ne samo što je dobar album, ovo je album kome se možete vraćati, i bez blama reći: 2013., otkrio sam jedan bend, Coheed and Cambria mu je ime, i prokleto sam ponosan jer sam i danas njihov fan. 
Naravno, nekom će ovo biti isuviše sladunjavo, nekog će naterati da ponovo pusti Pain Of Salvation, neko će reći: „ovo je ok, poštujem, ali jednostavno nije za mene“, itd. Realna ocena ovog albuma ne postoji, jer su senzibiti različiti, tako da ću se, ovog puta, uzdržati od ocenjivanja, i ponuditi publici da da konačnu ocenu o radu ovog svestranog, i, na mnogo načina velikog benda, a, dok u pozadini bude išao ovaj album, znaću da postoji neko, negde, koga ovo pogađa onoliko koliko i mene, jer, na kraju krajeva, sve što jeste predstavlja jednu nenapisanu knjigu, a CaC su se bar potrudili, ne samo da tu knjigu napišu, već i da je pretvore u vrhunsku muziku. 

Ilija Đurđanović