Uvjek sam se ježio od onih najguturalnijih vokala (ala Cock and Ball Torture i sl.). Uvjek su bili sinonim za apsolutnu neinventivnost, u svakom pogledu. Pretjerivanje radi čistog pretjerivanja nema nekog smisla sem da na kratko zabavi plitke ukuse. I vokal rusa Abominable Putridity je ultra guturalan, međutim, to je jedino „loše“ što mogu reći za ovaj album jer je „The Anomalies Of Artificial Origin“ jedna bomba od albuma! I kada kažem bomba, onda mislim na termonuklearni projektil veličine sunca! 
Nema tu neke velike filozofije. Ovo je klasičan death metal jedan kroz jedan, ali za razliku od mora svakakvih laprdanja koje čovjek danas može da čuje na svaki korak, ovo je čudo, pravi božiji čekić. Što se muzičkog dijela tiče, album posjeduje onaj idealan odnos brzine, gruva i instrumentalnog desetkovanja, upareni sa čistom produkcijom, koji se susreću samo kod najkvalitetnijih bendova. Razarajući ritmovi se jednostavno samo nižu jedan za drugim i baš zbog toga što je suvoparni death metal, uradili su najbolju moguću stvar i nisu bespotrebno razvlačili, već su u dvadeset i pet minuta upakovali audio nagaznu minu koja ne ostavlja ranjenike! 
Eto, samo kada bi malo više artikulisali vokal jer, objektivno, nema smisla. No, i pored ovoga, „The Anomalies of Artificial Origin“ je zasigurno jedan, ako ne i najbolji death metal album koji je izašao ove godine, a konkurencija je zastrašujuća sa novim Bloodshot Dawn, Dying Fetus, Dyscarnate, Cryptopsy, Nile, Sinister ... sigurno ih ima još, ali ovaj album se baš ističe kontrolisanom furioznošću i energijom koju niti jedan od novih albuma ostalih pomenutih bendova ne posjeduje u tolikoj količini. Što Rus može, drugi ne može! 
Nikola Franquelli