Istorjiu grada Niša krase mnogi vrsni književnici poput Branka Miljkovića, Duška Radovića i drugih. Ali poslednjih par godina, grad Niš je učinio ponosnijim Dejan Stojiljković, mladi književnik, novinar, strip scenarista i glavni urednik internet portala Niš Kafe. Član je je književne grupe P-70 i Srpskog književnog društva.

Dejan Stojiljković je rođen 1976. godine u Nišu. Autor je romana Konstantinovo Raskršće s kojim je ušao u najuži izbor za NIN-ovu nagradu i dobio nagrade Miloš Crnjanski i Svetosavski pečat. Objavio je zbirku proze Leva strana druma (o kojoj smo već pisali) zbirku priča inspirisanih mitovima i legendama rokenrola pod nazivom Low Life, roman Konstantinovo raskršće, koji je postao bestseler i prodat u više od 40.000 primeraka, a do sada je preveden na ruski, makedonski i engleski. U martu 2012. objavio je novi roman – Duge noći i crne zastave koji je prvi deo petoknjižja. Ovde objavljujemo deo razgovora koji je skoro vođen sa Dejanom.

Da li je, dok si pisao svoje knjige, postojala osoba do čijeg mišljenja ti je naročito stalo i koja je bila upućena u rukopis, a da to nije izdavač?
Svaki pisac ima svog ,,čitača”, za mene je to prvenstveno moja supruga, pa onda prijatelj, a u poslednje vreme svoje radove dajem Zvonku Krsmanoviću.

Pročitala sam da si građu za roman “ Konstantinovo raskršće” prikupljao 10-ak godina. Da li je to istina i možeš li mi reći šta sve podrazumeva prikupljanje i gde si tragao za podacima?
Za jedan takav roman potrebne su godine istraživanja. Posećivao sam Pirotsku tvrđavu,slikao.
Za svoj novi roman imao sam stručne konsultante koji su mi pomogli, takođe su mi mnogo pomogli ljudi sa Beogradskog Univerziteta. 

Na kraju ”raskršća“ napisao si da su prlikom kopanja podzemnog prolaza pronađena dva gigantska kostura. Imaš li podatke o njima, koliko ih je bilo, ko bi oni mogli biti, gde su nestali..?
Ne postoje nikakvi podaci, imam samo slike. Zanimljivo je to da Nišlije ne znaju sta se krije ispod našeg grada. U Banovini ispod ”Pozornice“ nalazi se jedno čitavo arheološko nalazište sa masom kostura. O tom nalazištu niko ne brine, mnogi čak i ne znaju za njega.

Povezao si svoje dve velike ljubavi , književnost i strip, možeš li da nam kažeš nešto o tome?
U saradnji sa Draganom Paunovićem u Beogradu će biti izložba originalnih tabli strip albuma. To je stara priča u novom okruženju koja dobija sasvim drugačiji oblik I dimenziju. U Nišu će promocija biti održana 15-og juna.

Koliko u tvom novom romanu ”Duge noći i crne zastave“ ima istine, a koliko je plod tvoje mašte?
Što se tiče istorijskog dela, sve je istina. Zanimljivo je to da je u mom romanu Marko Kraljević opisan baš onako kako je izgledao, kakav je njegov položaj bio, dok u Narodnim pesmama nije tako. Ivan Kosančić je poznat je po nadimku Zmaj od Radana. Po legendi je najbolji mačevalac u Lazarevoj vojsci. Ja sam to još malo nadogradio. 

Kada si shvatio da ti pisanje ide od ruke?
Sa otprilike 7 godina. Tada sam počeo da čitam stripove i da crtam.

Sada tri godine posle objavljivanja “Konstantinovog raskršća” kakav je tvoj odnos prema njemu, da li bi nešto menjao? Postoje li delovi kojima nisi zadovoljan ili je sve ispalo savršeno?
Uvek postoji nešto što bih menjao. Sada prilikom stvaranja stripa par puta sam menjao neke stvari. Stalno se pojavljuju neke nove istorijske činjenice , ali za sada ne bih ništa menjao. 

Da li radiš na nekom novom rukopisu? Da li će uskoro biti nastavak dugih noći?
Biće nastavak za 2 godine. Zvaće se "Olujni bedem". Biće vezan za opsadu Niša i bitku na Pločniku. 

Koliko muzika i okruženje utiču na tebe prilikom pisanja?
Utiču dosta. Odrastao sam uz kvalitetnu muziku koja se rađala osamdesetih. Često uz neku pesmu dobijem inspiraciju da pišem. Tako je knjiga ,,Duge noći I crne zastave ” dobila ime po pesmi rok grupe „She Wants Revenge“ s tim što je naziv njihove originalne pesme „Red Flags And Long Nights“ . 

Ko ti je omiljeni domaći pisac,... i strani?
Od domaćih pisaca Ivo Andrić, zato što on poseduje sve što treba velikom piscu. Talenat, rad, iskustvo. Volim I Crnjanskog. A od stranih Čarls Bukovski. 

Kako bi opisao svoju profesiju u par reči?
Nikad nije dosadna. Stalno upoznajem nove ljude. Čovek treba da se bavi onim što ga čini srećnim i onim što voli. Ja jako volim svoj posao i srećan sam što mogu da se pohvalim time da živim samo od pisanja, nisam kao neki književnici politički aktivan. Imam svoje čitaoce koji su mi inspiracija da dalje pišem i da ih i dalje zadivljujem. 

Za svet kulture, postao si prilično rano popularan sa 33 godine. Kako se nosiš sa tim?
Pošto živim u Nišu drugačije je. Nisam pod velikiim pritiskom ali mogu da kažem da je iscrpljujuće. Ja volim da ispoštujem novinare i čitaoce, jer ako oni mene ,,hrane hlebom” kupujući moje knjige, ja mogu za toliko da odvojim vreme za njih. 

Šta bi poručio na kraju ovog razgovora?
Ugasite računare, izađite napolje I uzmite neku dobru knjigu da čitate.
razgovarala Anđela Jovanović