Godina Izlaska: 1979
Rezija: Lucio Fulci
Scenario: Elisa Briganti
Glumci: Tisa Farrow, Ian McCullogh, Richard Johnson...

Kada zemlja ispljune mrtve, oni ce piti krv zivih...

SPOILER:
Mali brodic uplovljava u luku New Yorka. Kako izgleda napusten, 2 policajca ulaze u njega da vide sta se dogodilo. Unutra bivaju napadnuti od cudnog covjeka koji jednog ugrize za vrat. Uskoro, da bi otkrili sta se desava, jedan novinar i kcerka nestalog znastvenika ( ciji je gorepomenuti brod zapravo ) krecu na imaginarno ostrvo Matul, gdje sa uzasom otkrivaju da mrtvi se ponovo vracaju u zivot. Uz jos jedan par i znastvenika koji pokusava shvatiti samu prirodu zivih mrtvaca, oni se bore protiv zombija, da bi na kraju bjezeci nazad brodicem u New York, preko radija otkrili da je apokalipsa pocela i da mrtvi hodaju Velikom Jabukom...

RECENZIJA:
Za pocetak, da razjasnimo nesto. Ovaj film nije nikakav nastavak, sto ste sigurno iz imena pomislili. Problem je bio taj sto Romerov film 'Dawn of the dead' je u Italiji bio imenovan kao Zombi, a kako je ovaj vec krenuo pod tim imenom, morali su dodati tu dvicu u naziv. Osim toga, Romero je Fulcija optuzio za plagijat, govoreci da je kopirao njegove ideje. Od toga naravno nista nije istina. Ali, krenimo redom.

Poslje Romerove trilogije, vjerovatno najbolji zombi film svih vremena, iako Fulci u nekim djelovima cak nadmasuje i samog majstora. Fulci, za razliku od vecina rezisera ovoga zanra, ne koristi zombije za propagiranje nekih socijalnih poruka ( kao sto npr. bas Romero radi ), npr. da bi ukazao na problem zagadjenja, otrova itd., niti predstavlja zombije kao posljedicu zracenja nekog meteora koji je pao na zemlju. On vraca zombiju njegovo izvorno znacenje, a to je lesh koji je probudjen voodoo magijom. Samo za razliku od Haitijanskih mitova, gdje mrtvo tijelo postaje rob onome koji ga je probudio, kod Fulcija je zombi bezumna kreatura van kontrole koja je u potrazi za mesom.

Sto se tice glavni junaka, pretezno su to klishe likovi, znaci zaljubljeni par, doktor, ljepotica u kupacem kostimu itd.. Glumacku postavu cini prilicno nepoznati glumci b kategorije, tako da se i ne moze puno ocekivati od njih, ali koga briga kada je ovo zombi film, i ovdje su zivi mrtvaci glavni junaci. Sami zombiji u filmu su fenomenalni. Za razliku od Romerovih bledunjavih kreatura koja su iskreno, vise licila na strasila za ptice nego na mrtve, ovdje imamo zombije koji su gadni, truli, raspadajuci lesevi, i stvarno su odlicni za vidjeti. Memorabilna je scena izlaska leseva iz grobova spanskih konkvistadora.

Splatter nivo je visoko dignut u ovom remek-djelu, brutalnih scena ne fali, a definitvno najdojmljivija je 'kultna' scena perforacije oka, hiper-realisticno odradjena ( za to vrijeme ) i stvarno sokantna za vidjeti. Osim toga imamo sve ono sto mozemo vidjeti u prosjecnom zombie horroru, a to je ljudsko meso na meniju na sto razlicitih nacina. Takodjer, bitno je spomenuti jedinu trashy scenu u filmu, a to je borba zombija i ajkule, koja koliko god bila dobro odradjena, ipak narusava ritam filma i daje ton banalnosti citavom djelu.

Muzika je s jedne strane divna, s druge sumorna i spora kao i sami zombiji, tece polako i neprimjetno i ostavlja dubok dojam na gledaoca. Inace, soundtrack je radio Fabio Frizzi, brat poznatog italijanskog voditelja Fabrizija Frizzija. Kad smo vec kod sumornih tonova, fotografija filma izgleda kao da je umocena u zuckastu boju i sepiju, sto jos vise doprinosi ionako depresivnoj atmosferi filma.

Inace, ovo je prvi punokrvni horror na blogu, ali ne brinite se, uskoro ce ih biti sve vise :)

Gogi the Bastard