Steel Panther su sudar dva svijeta. Sa jedne strane je onaj muzički, zavidno visok kvalitet glam metala osamdesetih sa svim instrumentalnim ukrasima na granici pretjerivanja. Sa druge strane, kompletan i najortodoksniji intelektualni idiotizam. Gore od ovoga, barem u rokenrolu, se rijetko kada vidi. Ovaj drugi dio je meni i najinteresantniji. Tekstovi i izgled samog benda vam je isti kao kod naših pevaljki. Ustvari, pevaljke svugdje po svijetu, od domaćih, preko blistoistočnih, dalekoistočnih, prekookeanskih ili marsovskih, sve su iste. Uvjek, jedino i isključivo – seks! Svaka pjesma je o seksu, direktno do krajnosti, ili komično indirektno. Stupidno naravno, ali donekle i zabavno. Nije za neku pretjeranu konzumaciju, ali je svakako interesantno pogledati i poslušati jer, i pored svakakvih gluposti koje možemo da vidimo svakodnevno, ovoliki debilizam se ne vidi svaki dan, ali je upravo zbog toga i interesantan, jer smrtni smo ljudi, sa svim svojim lošim i dobrim stranama i svi smo voajeri i posmatrači iz sačekuše i volimo da gledamo, seremo i pljujemo, iliti, lijepo rečeno, da stručno (anal)iziramo. A još ako pročitate barem jedan intervju (i to ne morate cijeli, već će biti dovoljno prvih par pitanja), imate zagarantovan veseo dan. Nema smisla bježati, nego niske strasti treba suočiti oči u oči.
Nikola Franquelli