Futurizam (ital. futuro, budućnost) avangardni pokret nastao u Italiji, koji je nastojao da deluje u smeru ubrzanja razvoja umetnosti kao i na polju političkih zbivanja. Svoje ideje proklamovao je manifestima, s težištem na italijanskom nacionalizmu i imperijalizmu, na liniji angažovanja u ratu (futuristička sinteza rata, 1914). Futuristi sudeluju u d'Anuzijevom pohodu na Rijeku i u Musolinijevom maršu na Rim i uklapaju se u doktrinu fašizma.
Ime ukazuje na glavnu ideju pokreta: glorifikacija budućnosti i borba protiv prošlosti i sadašnjosti. Teze futurizma opravdavaju se poslednjim dostignućima u nauci (saznanja o prostoru i vremenu) i umetnosti (kubizam). U rađanju futurizma presudnu ulogu imao je italijanski pesnik Filipo Tomaso Marineti svojim literarnim manifestom objavljenim u pariskom listu Figaro 1909. godine u kojem kao novu vrednost propagira lepotu brzine i dinamike, tvrdeći da je automobil lepši od Nike sa Samotrake i pozivajući na rušenje muzeja, biblioteka i akademija.
Futurističko slikarstvo sadrži tri nove koncepcije: 1) rešavanje volumena u četvorouglu, negiranje rasplinjavanja objekta, koje je uveo impresionizam, 2) likovno ostvarenje predmeta prema „obliku-snazi“ i prema „liniji-snazi“ koja ga obeležava, 3) raspoloženje koje će dati emotivni ambijent slike, kao sinteza raznovrsnih apstraktnih ritmova predmeta. Futuristi Karlo Kara, Luiđi Rusolo, Đakomo Bala, Umberto Bočoni, priredili su 1912. godine zajedničku izložbu na kojoj je najveći uspeh imao Đino Severini. U toku Prvog svetskog rata gasi se umetnička, a ostaje samo verbalističko-propagandna komponenta ovog pokreta.
Priredila Tamara Lujak