Imajući u vidu ne tako davna dešavanja, bukvalisti bi se, sa nadobudnim osmehom na usnama, zatrčali u proceni da je Bosna pravo i prirodno mesto za produkciju death metala. Banalni, naprečac doneti zaključci zahvataju samo površinsku penu realnosti; upućeniji u genezu ovog žanra znaju da je on najbolje uspevao u sređenim materijalnim uslovima kakvi krase idilične sredine poput Floride, Švedske i Engleske.
Problem koji je ovaj žanr generisao u dve i po decenije postojanja sastoji se u tome što je vremenom postao azil kako za sviračke tehničare bez imalo šmeka, tako i za isfrustriranu dečurliju željnu da prikupi malo pažnje svoje okoline neartikulisanim i infantilnim uplivom u vode ovog edgy pravca, čime je, naravno, sam žanr najviše trpeo. Time je zadovoljstvo još veće kad se u nepreglednoj masi bendova koji zvuče isto i dosadno naleti na sastav poput sarajevsko-mostarskog Festival of Mutilation.
Prvo i osnovno što izdvaja ovaj bend pri susretu sa njihovim dugosvirajućim prvencem je nesvodivost njihovog muzičkog identiteta, a nema sumnje da su članovi ovog sastava prilično naslušani vrste muzike kojom se bave. Velika je umetnost u uskim žanrovskim granicama pronaći sopstveni, autentični glas. To je postignuto zahvaljujući postojanju dve zlata vredne osobine: relativne idejne svežine i strahovite sviračke potkovanosti.
Jezikom kritičara, postaje jasno da si naleteo na dobar bend kad opis njegove svirke teži prerastanju u logički apsurd. FoM su i melodični i sirovi, i rokeri i klasičari i orijentalisti, i tehnički zategnuti i životvorno raspojasani, i čisti i prljavi, i zamrljani i razgovetni. Podsećaju na tim vrsnih pojedinaca u kome je svaki individualni atribut ispoljen isključivo za dobrobit kolektiva.
Ova ocena debija sama po sebi je digla lestvicu očekivanja za ovogodišnji EP čiji naslov sugeriše otklon od mitološkog društva Arisa, Marduka i Sekmet sa prvenca u pravcu introspektivne filosofije. Razlog za to može se naći i u kadrovskoj prekompoziciji sastava. Što se potpisnika ovih redova tiče, lestvica je srušena ovim minijem – vibe koji grupa odašilje je drugačiji, suvlji a nemali doprinos ovoj oceni ide na dušu produkcije koja se za ove uši previše oslanja na prenaglašeni a suviše tup bubanj. Dešavalo se u prošlosti da je takvo rešenje dalo dobre rezultate (...And Justice for All i sastav Confessor recimo prvi padaju na pamet, bar što se metala tiče), ali u ovom slučaju preteže utisak da FoM u svojoj evoluciji klizi ka sterilnom perfekcionizmu danas cenjenih bendova kao što su Origin ili Sarpanitum. Sledeći album daće jasniji odgovor na pitanje da li je razigranim Bosancima više stalo da budu poštovani ili voljeni, mesa za obe solucije imaju.
maare