Ranko Pavlović, Basnovite pjesme, Banja Luka, 2010.
Još je jedno „čedo” Ranka Pavlovića ugledalo svetlost dana! U pitanju je simpatična zbirka Basnovitih pjesama koje obiluju mudrošću, maštovitošću i vrcavim duhom. Pisana sasvim u stilu Ezopovih basni, šaljiva i sa poukom na kraju svake pesme, ova je zbirka neobična kako po tome što je prva zbirka stihovanih basni kod nas, tako i po tome što su i „predgovor” i „pogovor” pisani u vidu pesme: Pesma na početku i Pesma na kraju.
Ranko Pavlović je ovom zbirkom još jednom duboko zaronio u svet najmlađih i uspeo da prenese niz životnih mudrosti deci (ali i roditeljima) na lak i zabavan način. Doživljaji zeca, lisice, vuka, medveda... tako omiljenih likova basni (i basnovitih pesama) zabaviće vas i poučiti da se klonite jačeg i mudrijeg od sebe (lisica će, u zečjoj koži/njemu [zecu] lako zavrnuti šiju), da je vreme bespoštedan borac, a da ni ljudi nisu ništa bolji (sve dok si mlad i buve te hoće/kad ostariš, više niste braća), da se čovek najviše napreže onda kada za sebe radi (a kad sebi tečeš, nosiš/teret prosto ne osjetiš)...
Zbirkom Basnovite pjesme Ranko Pavlović je, po ko zna koji put, pokazao da je najlakše i najzabavnije pisati za decu, ali da je upravo to i najteži i najzahtevniji zadatak koji pisac sebi može da postavi.
Tamara Lujak