3.9. rovovi Niške tvrđave
Ok, ista meta, isto odstojanje, nešto ranije nego sinoć i kreće novo festivalno veče. Manje bendova na programu, više stepeni Celzijusa u vazduhu, više i zadovoljstva kako se ispostavilo. Veče su otvorili Kuriri, bend iz Pirota koji je nekako uspeo da prevaziđe lokalne okvire i da u svom ne tako dugom radu obiđe zavidan broj gradova ne samo u regionu već i malo šire. Kuriri su predstavili svoj zvuk koji je danas i u svetu popularan, taj novi nazovi indi talas koji su pokrenuli Artik Mankis, Franc Ferdinand i njima slični. Ok je to ali nije naša šoljica čaja te se mi strpljivo odmaramo i spremamo za ostatak naporne večeri. 

A počelo je sa Mamutima. Niškoj publici je ova ekipa dobro poznata ali za vas sa strane, maloprepomenuti su bili pank bend koji je svirao do neke 2005. kada se iz meni neznanih razloga razilaze „ko Bitlsi“. A ovih dana je rijuni’n popularan. Elem, bilo je lepo videti i čuti stare stvari koje je niška publika kako se ispostavilo i te kako zapamtila. Sviralo im se, i to se i videlo i osetilo a ljudi naspram bine su i ispoljavali oduševljenje na ostale nama svima znane pankerske načine.
Styptic, još jedan lokalan bend, opet svima dobro znan i njihov „tango metal“ a zapravo negde između metala i grandža. Standardan nastup od nekih pola sata i nešto mirnija publika negoli ranije, a za kraj „Epic“ od „Fejt nou mor“. Tražen je i bis ali je on rezervisan, jel’te za zvezde vječeri. Ništa, čekamo konačno taj „Noesis“ album. Vreme je.
Ok, kraća pauza pa slede Guybrush Treepwood. Iskreno, svima totalna nepoznanica. Pričaju naškim jezikom, pevaju naškim jezikom, sviraju neki alternativni rok, nešto tvrđi ka metalu ali sve to počinje nekako čudno, sa dosta sumnje ali su u međuvremenu uspeli da izgrade kakav-takav odnos sa publikom i ispostavilo se da su ih do kraja i prihvatili.
Pauza i sledi ono zbog čega je većina i došla, Istrani Stare pizde. Sećam se prethodnog nastupa sedam godina ranije kada sam bio totalno razočaran jer je meni to sve smrdelo na žešće tezgarenje a nisam jedini. Plus, tu su kolale neke priče (a dođu iz više izvora) koje ti pokvare čitav ugođaj. Svako zaslužuje drugu šansu pa hajde da vidimo popravni. I hajde, recimo da su se izvadili (do nekle) jako dobrim nastupom, ovoga puta ne tezgaroški, sa mnogo više priče i dobrog kontakta sa publikom. Počeli su sa stvarima sa poslednjeg albuma, ne zamerite ja to više ne pratim, a onda ide manje-više jel’te best off set koji svi dobro znamo (šta? da nabrajam, nema šanse, ako ne znaš stare pizde best off...). Dosta skakanja, tu i tamo po koje pivo kapne sa neba, deca se i šutiraju, srećom ne toliko brutalno i srećom, daleko od nas. „Vašeg izveštača“ (pfff kako to popularno znaju da kažu) na trenutak ponese atmosfera, stvari se otimaju kontroli, a masa ga ponese kroz publiku, onako na rukama, brzo i nekontrolisano kak’ to zna da bude. Uru ipo, jedan, ko fol odlazak sa bine, i onda bis, još jedno 4-5 pesama i zaista ende. „Jesu li Kud Idijoti više stare ili pizde?“
Ko će posle litara znoja ostati na poslednja dva benda, Magma i Discord? Tako to biva, ali je ekipa okupljena ovo ovog zina uporna, tvrdoglava (neki bi rekli luda), ali mi smo bili samo bolje obučeni. Lažem, mrzelo nas je da se vučemo kući te smo spustili delove tela iz koga rastu noge na neke montažne stepenice i odatle ispratili poslednja dva benda, više kunjajući i kukajući (eto koliko smo jaki, a zapravo više lenji). Pa hajde da pomenem da oba benda dolaze iz prestonice. Ja sam sve vreme imao u glavi da je Magma neki hevi metal bend i to mi je toliko bilo „za propustiti“. Onda je krenuo neki talme/talmekor moderan, brutalan. Tako sam ih gledao sve vreme misleći da slušam Discord. Ovi poslednji izlaze i stvari postaju jasnije. Discord isporučuju moderan hardcore jedno po’ure i tu je kraj. Živaca, snage, svega. Odvlačimo se! Niko i ne priča puno. Svi misle na krevet. ZZZZZZZZZ...