„WHOURKR“ su dva francuza. Dva sumanuta francuza. Spojili su grind core i elektroniku. Ono malo tekstova je podređeno ekstremnom maltretiranju i nasilnom spolnom odnosu sa digitalnim efektima („digital chopper“ za sve vas fanatike). „WHOURKR“ jesu i nisu uobičajen bend, i njihova muzika (iako čudna, ipak jeste forma muzike) jeste i nije uobičajena. Uobičajeno je to da se iza svega nalaze dvoje, sumanutih ljudi (nedovoljno puta ponovljam ono „sumanuti“), jedna gitara, klavijatura i kompjuter. Neuobičajeno je kako su sve to iskombinovali. U osnovi, prvo su sve numere klasično nasnimili, pa su onda sve to provukli kroz efekte, pa su ponovo sve nasnimili, i dobili ... ufff ... pa jeste forma grind cora, ali sumanutog, ispresjecanog, fragmentiranog, kao kada vam hard disk gekne pa koči, zaleti se pa od jednom stane, trese se slika, skrečuje i onda se naglo pogasi, pa opet krene na sekund, da bi sve eksplodiralo. To vam je „WOURKR“. Nus pojava digitalnog smeća. Sve ono što bi u običnim situacijama smatrali za buku, nus pojave svakodnevnih radnji i koje samo smetaju, iritiraju, ovi momci su ih sakupili na jednom mjestu pomješali sa muzikom i dobili nešto do sada stvarno nečuveno. Definitivno nije za svakoga jer je, donekle, eksperimentalna muzika, jako ekstremna, iritantna na momente, ali i itekako interesantna baš zbog svoje sumanutosti. Sama ideja je toliko jednostavna, originalna i blesava da je genijalna. Definitivno treba čuti što ljudski um u potrazi za granicama može sve da uradi i osmisli.
Nikola Franquelli