Još jednom smo dokazali da uživamo da gledamo kako se drugi svađaju, vređaju, psuju i prepucavaju i da nas kultura ne interesuje tj. da je nekultura pobedila. Jedan od dokaza je enormna popularnost ''Farme''. Neki će reći da nam je to nametnuto ali ako se i složimo sa tom konstatacijom, postavlja se onda i jedno logično pitanje: Zašto to nismo ignorisali ako nam je već nametnuto? Dolazimo onda i do logičnog zaključka, ako prihvatimo tu mogućnost takozvanog nametanja, da je masa to oberučke prihvatila i da im prija posmatranje nezrelih ljudi koji su svojevremeno postali poznate ličnosti. Danas su ti isti ljudi i dalje poznati, samo što bi trebalo da se stide svog ponašanja ali očigledno je da su ponosni, pošto im je masa pružila puno mogućnosti da tako razmišljaju i osećaju se. U ''Farmi'' pokazali su mnoge svoje negativne osobine, a za to su bogami dobili i dobre svote novca. Da li su tako morali da se ponašaju zbog uređivačke politike današnjih medija nije bitno za ovu priču, već je poenta ovog mog teksta preispitivanje medija i širokih masa koje su spremne da istroše svoje ''dragocene'' sate na gledanje ''Farme'' (to su uglavnom oni ljudi sa čuvenim i prevaziđenim izgovorima ''nemam vremena'' i ''strašno žurim''). Takođe isti ti ljudi spremni su da plaćaju slanje poruka, javljaju se uživo i postavljaju pitanja svojim idolima nakon završetka famoznog šou programa koji je trajao oko dva meseca, a pritom se svi žale kako im fali novac, što je sve zajedno jedan veliki apsurd.

''Farmu'' nisu gledali samo mladi ljudi bez obaveza, već i zaposleni ljudi, ljudi srednjih godina, penzioneri, deca, vojnici, domaćice, intelektualci, doktori, nastavnici tj. skoro cela Srbija. ''Farma'' je tako postala zabava za sve generacije i uzraste. Dakle, ona je postala produkt namenjen za publiku od 7 do 77 godina. Dobro je da je nisu promovisali kao obrazovni program. Onda verovatno niko ne bi ni gledao. Na žalost i pored toga ''Farma'' je postala ''obrazovni program'' i pored ''sirotih'' urednika koji su se trudili da loše ponašanje ne dopre do generacije ispod 18 godina. Ipak, posle ponoći postajalo je najedukativnije. Ko će još to da propusti. Nije bitno bilo što ujutru treba neko na posao. Važno je da konzument ima da priča na poslu sa kolegom ili koleginicom šta se predhodne večeri desilo na ''Farmi'', pošto nema inače o čemu drugom da se razgovara.

Sve u svemu, danas široke narodne mase u dosta slučajeva odlučuju o rejtingu, a ne televizija. Voleo bih da nisam u pravu ali na žalost jesam. Dakle, u doba besparice i krize ljudi gledaju gluposti, mediji ih zatupljuju, a gledaoci kao hipnotisani čekaju dalja ''naređenja'', ''naređenja'' koja publika kao mazohistička horda voli i zadovoljno prihvata.

Zanimljivo je da ta većina ljudi otrcano ponavlja kako ne gleda emisije i šou programe koji su zapravo strogo kontrolisano skovani po receptu širokih masa, odnosno istih tih ljudi koje navodno to ne zanima.

''Farma'' je ogledalo Srbije, Srbije koja je pre svega podeljena na dva ekstremna tabora. Kod nas nema zlatne sredine, dakle, nema objektivnosti, već smo još uvek samo ''nebeski narod'' koji ''leti'' i nema svoju pistu na koju će da sleti, zadrži se barem malo i realno sagleda stvarnost.

Nakon perioda sadističkih i mazohističkih avantura takozvanih ''farmera'' koji su umislili da su u nekom iščašenom modernom akcionom vesternu došlo je i do veoma napetog epiloga. Pobedio je onaj koji je najviše šikaniran. Većina farmera su ga ignorisala na dodeli, a on je ponosno uzeo 100 000 €. I većina publike je bila ponosna, samo ne znam zbog čega. Izgleda da smo mi narod koji obožava žrtve. Ko najviše popije uvreda, taj je dasa. Prvo uživamo u mučenju, a posle nagradimo preživelog. Dakle, idemo iz jedne krajnosti u drugu. Sve u svemu, sado-mazo u velikom stilu.

Ono što su jedni drugima rekli i uradili pojedini ''farmeri'', jad je i beda njih samih ali i publike koja se uživela u sve to i koja nema pravilan kritički stav prema tome.

Mnoge negativnosti koji su jedni drugima naneli slavni likovi u ''Farmi'' zrelo je za jedno sudsko ročište koje se najverovatnije neće desiti jer je najverovatnije sve bio fol. Fol je i publika, a fol je i televizija. Nekad mi se čini da je i naš život u ovoj zemlji čist fol. Žalosno je samo što smo dozvolili i odlučili da živimo kao foliranti.

Na tom jadnom proglašenju pobednika, stvorena je atmosfera kao da smo na nekom bitnom takmičenju ali u njemu nije bilo klasičnog testiranja (ovde nije bilo ni osnovnog pregleda kod psihologa) niti bilo kakvog drugog vrednovanja, već su odlučili isključivo glasovi publike. Publika glasa, zbog publike je stvoreno sve i zato nećemo biti nezadovoljni. Uostalom, srpski mediji odavno su postali farma sa nekulturnim akterima.

Branko Radaković