Nihil Throne je diy etiketa pokrenuta 2009. godine, posvećena mračnom, opskurnom, i ostalom devijatnom zvuku i... „zvuku“. Ovakav opis etikete je bio dovoljno primamljiv da malo zagrebemo po tim mračnim bučnim prostranstvima... Sa NT CEO-om razgovarao Nenad.

HC: Nihilthrone i nije baš na samom početku. Postoji više od godinu dana, ima iza sebe par naslova ali sam je tek skoro saznao za lejbl. Čini se da se nisi previše trudio da svoj rad predstaviš andergraund zajednici. Zašto je to tako?

NT: Nihilthrone postoji tek nešto više od godinu dana, iako je kompletnu prvu godinu zapravo proveo u svojevrsnom limbu. Nakon prva dva izdanja smatrao sam da je label obavio svoju osnovnu funkciju, a to je bilo upravo objavljivanje "Full Circle" i "Divine Negativity" koji su čekali "u ladici" sigurno više od godinu dana. Nisam osjećao neku veliku potrebu za promoviranjem labela (a ne osjećam ju ni sada, ali o tome kasnije) jer sam ta dva izdanja distribuirao, preciznije istrejdao, preko Seppuku Syndrome myspacea. Nihilthrone je trebao biti terminiran ubrzo nakon toga, ali spasilo ga je nedavno pokretanje stranice www.nistavilo.net

Predstavljanje / promocija, u današnje vrijeme i na ovoj sceni, ne predstavlja ništa drugo nego beskonačno spamanje preko social networking sajtova i različitih foruma, a to je nešto što istinski ne podnosim te stoga i sam odbijam činiti. Službena web stranica postoji (www.nistavilo.net/nihilthrone) i sadrži sve bitne informacije i kontakte. To je za sad sve.

HC: Kako si došao na ideju da napraviš etiketu? Često se ljudi odluče na taj korak da bi izdali svoj bend, da se ne muče oko traženja izdavača i da bi imali „kontrolu“ nad svojim izdanjem. Koji su tvoji razlozi?

NT: Sve si sam rekao :) Trenutačno sam aktivan u tri projekta, sa eventualnim četvrtim projektom u nastajanju, tako da je razloge lako shvatiti. Jednostavno sam si htio osigurati low-profile label na kojem ću kad god me dokači nekakav val inspiracije moći nešto izdati.

HC: Kakva je lista izdanja do sada?

NT: U trenutku pisanja vani su četiri izdanja:

NHTR-001 - Seppuku Syndrome - Divine Negativity - 2009

NHTR-002 - Cryogenic / Seppuku Syndrom / Slave Complex - Full Circle - 2009

NHTR-003 - Lorn - Cozened Supremacy - 2010

NHTR-004 - Flat Black Project - Dionaea - 2010

Full Circle je koliko znam u potpunosti rasprodan, a Divine Negativity je na zadnjem primjerku.

HC: Kako biraš koji ćeš bend izdati? Koji je bitan kriterijum? Samo pravac (noise, industrial, drone, experimental,...) ili i nešto drugo?

NT: Bitno je da mi se u startu ponuđeni materijal svidi kao i to da imam dobru komunikaciju sa izvođačem, ali isto tako, žanrovska odrednica igra veliku ulogu. Odlučio sam fokusirati se na dark ambient, experimental ambient, death industrial, power electronics, drone, minimal electronics i međužanrove. Naravno ništa od ovoga nije zapisano u kamenu i postoji određena šansa da će se na Nihilthroneu u budućnosti naći i nešto van navedenih žanrova. Međutim, definitivno nemam namjeru izdavati, niti podržavati, spamerske bandove i projekte sa 100-tinjak izdanja godišnje, jer vrlo je očito da u svoj rad ne ulažu niti trunke truda i kreativnosti.

HC: Šta možeš da ponudiš bendu kao izdavač?

NT: Pomoć oko dizajna covera ili kompletan dizajn, pomoć oko masteringa materijala kao i dobar dio ukupnog tiraža izdanja. Ovako gledano nije puno, ali mislim da će pojedini i to znati cijeniti.

HC: Koliki su tiraži i od cega zavise? Da li su fiksni ili zavisi od izdanja do izdanja?

NT: Dvadeset primjeraka po izdanju se do sada pokazalo kao optimalna brojka i mislim da će se u budućnosti i dalje kretati oko tog broja. Naravno, ako se pojavi potreba, tiraži će biti sukladno povećavani. Nakon što se određeno izdanje rasproda, isto će biti ponuđeno za besplatni download u mp3 formatu preko web stranice labela. Ovih dana bi prva dva trebala biti dostupna za skidanje.

HC: Koliko je teško danas (u eri interneta) biti u jednoj andergraund etiketi? Nije isplativo svakako ali koliko ima smisla? Da li fizicko izdavaštvo dolazi do kraja?

NT: Underground u potpunosti počiva na entuzijazmu, sve dok je on prisutan u toj formuli, stvari su postojane, bez obzira govorimo li o radu bandova, projekata ili labela. Bez entuzijazma nema ničega. Iskreno smatram da fizička izdanja neće tako brzo nestati, iz prostog razloga što su fetišizirana od strane mnogih. I ja sam djelimično pripadam toj grupi i trudim se pohvatati što više izdanja domaćih projekata i sl. Smatram da izdavanje fizičkih nosača zvuka i dalje ima smisla, ali treba shvatiti da se ista rade za izrazito uzak krug ljudi. Ovo se uglavnom odnosi na diy izdanja, veliki labeli takodjer imaju svojih problema, ali nestanak cd-a kao primarnog nosača zvuka ipak još nije dogledan, uprkos popularnosti iTunesa i sličnih servisa za digitalnu distribuciju.

HC: Ovde verujem da postoji publika ali se izdavacima ne isplati da izdaju jer ne postoji navika kupovine diskova. Gde je rešenje? I kakvo je stanje kod nas i ako poredite druge zemlje?

NT: Net labeli sa opcijom "plati koliko smatraš da vrijedi" mi se čine kao zanimljiva ideja / eksperiment. Smatram da je situacija vani slična ovoj našoj, barem što se diy labela tiče, jer koliko vidim tiraži njihovih izdanja nisu nešto puno veći od naših. Ali nisam siguran da čak imamo nešto previše publike, ljudima je postalo mrsko i downloadat besplatna net izdanja. Ne mogu previše toga reći jer nemam dobar uvid u situaciju.

HC: Šta podrazumeva rad u jednoj etiketi? Kontakti sa medijima, bendovima, distribucija,...? Koliko vremena uopšte oduzima?

NT: Ovo je mali underground diy label i sav "rad" je sveden na minimum - umnožavanje diskova, dizajn i izrada covera, eventualna pomoć pri masteringu itd. Osobno na Nihilthrone kao i na sve svoje druge muzičke projekte gledam kao na hobby, a budimo realni, hobby to i jeste. Sva dosadašnja izdanja koja sam izbacio su prijateljski projekti, tako da je komunikacija i sama ideja za izbacivanjem nečega došla krajnje suptilno. Također, ne zaboravimo činjenicu da se ovdje ipak radi o ekstremno obskurnim zvucima i projektima, tako da je sama baza "medija" kojima to spada u sferu nekakvog interesa iznimno mala ili bolje rečeno, skoro ne postojeća. Isto tako, ne vidim nekakav smisao slati izdanja na kasapljenje nekim ignorantskim recenzentima kojima je definicija Industriala Combichrist, Rammstein ili neko treće sranje. Neka se riječ radije polako širi među odabranima.

HC: Šta na kraju ovog razgovora možeš da obećaš čitaocima?

NT: Ne obećavam baš ništa, nikom i nikad, možda ću već sutra biti mrtav. Ali ono što ću pokušati isporučiti preko labela jeste nekolicina probranih i kvalitetnih izdanja godišnje. Vjerujem da će fanovi teškog i mračnog elektronskog zvuka biti zadovoljni trenutnim i nadolazećim izdanjima.