Rokenrol mora biti društveno svestan, da bi opstao duže od nekoliko meseci. Ali društvena svesnost je mač sa dve oštrice, jer ako se ode previše u detalje, onda gubi svoj smisao. Devedesete su prepune pesama o Slobi koje su prestale da budu aktuelne. Jer ako se ode previše u detalje, onda pesma ostaje vezana za trenutak i nestaje kada trenutak prođe.

Ali takođe, postoje pesme koje jesu društveno svesne i dugovečne, jer ne govore o specifičnim trenucima, već o ljudskim karakterima, tegobama i haosu koji će ostati i kada se promene godine i meseci na kalendaru. Jedna od tih pesama je Hipnotisana gomila, koja je ujedno društveno svesna i pesma koja se kroz vekove može primeniti.

Ovaj EP je isto takav, generacijski duh vremena koji ne opisuje samo trenutak, već svest ljudi koji će promeniti agregatno stanje, ali nikako i suštinu. Jer biti svoj, nije nagoveštaj trenutka, već istine.

Od samog početka, kada sam počinjao da slušam ovaj bend, nailazio sam na poređenja tipa podsećaju na Brejkerse. Ja bih, radije rekao, da predstavljaju duh Brejkersa, koji je unapređen i prirodan nastavak. U suštini, ako pogledamo Brejkerse, oni su beogradska verzija garaže, pogotovo u vokalu koji je svojstven ljudima iz centra. Pričajte sa njima, svi koriste sličnu akcentuaciju. A ako je rokenrol građana, običnih i neobičnih ljudi, onda je ovo savršena varijanta beogradskog rokenrola, beogradske garaže.

Hvala bendu Pera Brada Potomak što nastavlja tradiciju, jer dosta je bilo bendova koji pokušavaju da nametnu neku novu priču. Ono što čini ovaj bend savršenim je upravo to što je sve jasno, ali i dalje, je moderno. Jer kao, nije poenta priče biti originalan, već biti konkretan i efikasan. Pokazati istinu i kroz istinu leteti. A Pera Brada Potomak pokazuje svakim novim EP-om da epski rokenrol i dalje živi.

I još jednu stvar bih dodao, očekujem ih do godine na Tašmajdanu. Ako ne ove, onda sledeće!

Stefan Megić