Bend Alpha Strategy nije nepoznanica našim čitaocima. Od 2011. šire post-punk, noise-rock i alternativne zvuke. Nastupali su širom Kanade ali i Evrope. Njihov zvuk porede sa sastavima poput The Birthday Party, The Jesus Lizard, Public Image LTD and Gilla Band.

Poslednji put smo razgovarali 2018. ali se od tada puno toga promenilo. Najnovije vesti kažu da je bend konačno realizovao novi EP „Staple My Hand to Yours“ koji su prošle godine snimali kod Stiva Albinija u njegovom Electrical Audio studiju u Čikagu. Puno je tema koje smo pretresli u ovom razgovoru, od spotova, koncerata, promotivnih aktivnosti pa i velikih promena koje su nesumnjivo na svoj način uticale na bend.

Sa nama je danas Rori pa zato ne časimo ni časa...

trenutna postava, foto: Steve Owen
Već sam pomenuo da se od 2018. kada smo poslednji put razgovarali puno toga promenilo. 2019. ste se privremeno kolektivno kao bend preselili u Berlin. Tvoji drugovi iz benda su se konačno vratili u Kanadu dok si ti rešio da ostaneš u Evropi. Od tada si živeo u Poljskoj i sada Češkoj. Šta je to toliko posebno u Evropi i koje su glavne razlike između života u Kanadi i Evropi?

Veliki razlog što smo se tada ovde preselili je bila mogućnost turneja. Mi smo pre toga svake godine dolazili ovde kako bi nastupali. Pa nam je i imalo smisla da se jednostavno ovde preselimo kolektivno. Tako bismo više mogli svirati širom kontinenta i tokom cele godine a ne samo par nedelja. Kanada je malo teška za organizovanje turneja, nema puno velikih gradova a i međusobno su udaljeni. Zato mi je Evropa uvek bila bliža. Ovde i u malim gradovima postoje ekipe koje organizuju koncerte, čak i ako je samo za mali broj ljudi. U Kanadi je tako nešto jako retko. Naravno, uvek možemo svirati u Sjedinjenim Državama ali čak i Kanađanima je potrebna radna viza koja je jako skupa, plus sve to zahteva gomilu papirologije a to nas je uvek odbijalo.

Toliko toga mogu reći u životu u Evropi, generalno, ovde sam srećniji nego dok sam bio u Kanadi. U Torontu, deo kuće u kom sam stanovao je bilo mali, sve se raspadalo a kirija je bila preskupa. U Pragu plaćam manje a živim u mnogo pristojnijem prostoru gde čak mogu i da ugostim bendove koje ponekada dovodim da sviraju ovde. Dopada mi se kako su Evropski gradovi okrenuti pešacima, ne moram dugo da čekam da bih posetio lekara ili stomatologa ako su mi potrebni. Ja i ne pijem previše ali ovde volim to što je moguće kupiti piće u radnji i posle 22 časa ili naći otvoren bar i posle 1.30. A što se muzike tiče, zaista mi se dopada interakcija između bendova i prijatelja iz različitih gradova. Dopada mi se što lako mogu da otputujem negde na koncert bilo da nastupam ili kao posetilac i kako uvek steknem nove prijatelje. Dopada mi se i različitost kultura koja postoji u prečniku od samo 8 sati vožnje od Praga. Nije da imam nešto protiv Kanade, tamo sam proveo puno lepih godina. Samo mi sada više odgovara život ovde za ono čime se bavim.

Kako se bend menjao za sve ovo vreme, od njegovih početaka 2011? Vidiš li neku razliku u Kanadskoj i Evropskoj postavi u smislu ličnih odnosa, kreativnog procesa, zvuka…?

Promenilo se puno toga u smislu procesa pisanja pesama. Sa kanadskom ekipom je funkcionisalo tako što bih im objasnio ideju koju imamo i momci bi shvatili šta želim i onda bismo radili na tome dok ne budemo zadovoljni pesmom. Sada kod kuće snimim kompletan demo za Martina, Ondru i Filipa da skapiraju kako sam to zamislio i onda bismo te ideje razradili.

Što se tiče odnosa, sa kanadskom ekipom sam već bio dobar prijatelj pre benda (James koji mi se prvi pridružio mi je jedan od najbližih prijatelja), Evan nam se recimo priključio kasnije. Kada govorimo o češkoj ekipi, kada smo se okupili znali smo se samo površno tako da, kako smo se upoznavali kao muzičari, upoznavali smo se i kao ljudi. Srećom, ispostavilo se da se zaista lepo slažemo i uklapamo. Stvarno mi prija što možemo da se družimo i van benda. Mislim da to utiče i na nas kao kolektiv, znam da su tu ne samo iz pristojnosti pa im potpuno verujem.

Pitao sam te o ovim promenama jer sam siguran da je sve to uticalo na novo izdanje.

Zadovoljan sam kako sada radimo. Ovaj način mi omogućava da dosta toga složim kod kuće ali daje slobodu i momcima da se svojim idejama aktivno uključe u proces stvaranja pesama. Ne mogu tačno reći kako se sve to odrazilo na zvuk na novom izdanju ali prošlo je pet godina od prethodnog albuma, kompletno je druga postava. Verujem da smo ipak kao bend napredovali ali i ja lično kao autor. Mislim da smo zadržali staru energiju i želju za eksperimentisanjem.

Alpha Strategy kod Albinija u Studiju, foto: Jon San Paolo
Kao i prethodno, i ovo izdanje ste snimali kod Stiva Albinija. Ovo je u stvari treći put da radite sa njim. Možda će se čitaoci setiti intervjua koji si uradio sa njim prošle godine ali za one koji su propustili, reci nam svoje impresije rada sa njim. Da li je bio raspoložen da da neki savet ili možda i utiče na sam zvuk i ideje, jer je za priču svakako bio raspoložen?

Da, volim da sarađujem sa Stivom i volim ambijent koji ima njegov Electical Audio. Sa jedne strane taj prostor donosi jednu vrstu opuštenosti sa druge inspiriše i ohrabruje. Kada smo razgovarali, nepomenuo mi je da je svestan da će nekog trenutka morati da se povuče iz ovog posla. Zato sam želeo da iskoristim priliku da makar još jednom uradimo nešto sa njim. Što se rada sa Stivom tiče, on se trudi da snimi što bolje ono što bend želi. Ponekad i sam ponudi neku ideju ali ne zameri ako je ne prihvatimo. Sve to radi u želji da izvuče najbolje iz benda i da savet kako da se tehnički to najbolje uradi. Nije uticao u kreativnom smislu na ovaj EP ali je izvukao najviše iz nas i zaista je bio tu da pomogne oko svega.

„Staple My Hand to Yours“ je objavljen nedavno (digitalno i na vinilu). 8. jula ste organizovali i promotivni koncert na kome su nastupili noise rock, post punk i slični bendovi. Kako je bilo?

Šest bendova je nasupilo. Trebalo je sve to organizovati pa sam celo veče jurcao okolo. Ali nismo mogli proslaviti izlazak novog EP-ja na bolji način. Koncert je bio u mom omiljenom praškom klubu Underdogs' koji vode moji prijatelji koji su nam podrška od početka. Iako je održan u sred leta kada je sezona festivala u toku, pojavio se veliki broj ljudi i mojih prijatelja i drago mi je bilo da ih sve vidim. Bendovi koji su nastupili su takođe prijateljski i bilo je lepo svirati sa njima.

Gledajući snimke uživo, primetio sam da si dosta dinamičan na sceni. Dopao mi se citat: „Post-punk / Noise-rock firecracker with a vocalist who is a combination of John Travolta from "Grease" (dance) and Nick Cave (singing).“

Ne znam šta radim na bini dok nastupam. Svestan sam da se krećem i kapiram da je bolje i atraktivnije nego da samo stojim u mestu!

Tokom svojih nastupa širom Evrope, imali ste prilike da pogledate dosta bendova. Kako ti se čini evropska i češka andergraund scena? Na koja imena vredi obratiti pažnju? Da li ti je privukao pažnju možda neko sa Balkana?

Ovo je možda jedno od najtežih pitanja. Toliko je bendova. Preporučio bih Exwhite (DE) zbog divljeg garažnog zvuka i sjajnih pesama, Doc Flippers (DE) koji podjednako dobro zvuče na snimku i uživo, Neue Welt (CZ) zbog svežine koju donose sceni, i tu je i Mižerija (HR) koji su jako „utegnut“ bend i nude zanimljive ideje kada je komponovanje u pitanju. Takođe me dosta rade i Parnepar/How Yes No (HR), ekipa koju volim da vidim uživo. I još jedan bend koji još nisam pogledao uživo ali se nadam da ću ih ove godine uhvatiti na Fluff Festu. Tamo bih išao samo zbog Crne žuči (RS) čiji su me snimci jako zainteresovali.

Sada, kada je novi EP izašao, planirate nove koncerte i turneju. Postoje li konkretniji planovi i možemo li vas videti negde na Balkan? Ne bi vam bilo prvi put…

Jako bismo voleli da opet posetimo Balkan. Odlazak u Hrvatsku je sada mnogo lakši od kada su u Šengen zoni. Upravo pokušavamo da organizujemo nešto u Zagrebu sa tamošnjim bendom How Yes No. A sledeće godine bismo mogli organizovati i nešto više. Turneja do kraja ove godine će u septembru obuhvatiti Spaniju, Portugal i Francusku. Na tom delu turneje ćemo provesti oko dve nedelje. Biće zanimljivo jer do sada nismo svirali na tim mestima. Naredne godine planiramo da obiđemo što više evropskih zemalja.

ne zaboravimo i kanadsku postavu koju je Rory pomenuo ranije, foto: Schlebly Wilson
Prošli put kad smo pričali rekao si da ti je Vinjak omiljeno alkoholno piće. Da li se nešto promenilo od tad? [smeh]

Vinjak je i dalje pri vrhu ali sam nedavno otkrio novo omiljeno piće preko ekipe iz benda Forbidden Wizards iz Nizozemske. U pitanju je piće jenever. Oni tvrde da je to originalan džin koji su Englezi pokušali da iskopiraju i dobili ono što oni zovu džinom.

Pre kraja ovog razgovora želeo sam da pomenemo još jednu od vaših aktivnosti. Sa ekipom iz benda vodiš i „Aww Man Radio & Concerts“. Predstavi nam tu priču.

Aww Man priču sam pokrenuo neposredno pred početak covid pandemije 2020. Ranije sam se dosta bavio radiom i pomislio sam da bi moglo biti zabavno ponovo vratiti se tome ali pre u formi živog prenosa ili podkasta nego klasičnog radija. Godinama sam slušao Howie Pyro's Intoxica radio show a nedavno sam našao stare snimke The Hound on WFMU iz osamdesetih i devedesetih. Dopada mi se taj iskreni i humoristički pristup, plus što su puštali gomilu uvrnutih stvari. Poželeo sam da radim nešto slično. Onda je krenula pandemija i nije bilo ničeg drugog da se radi. Imao sam priliku da porazgovaram sa puno ljudi koje bih našao preko bendkempa a kasnije i da im organizujem neke koncerte u Pragu ili živi nastup u studiju. Dobar primer je malopre pomenuti bend Forbidden Wizards iz Nizozemske. Vremenom smo čak postali i prijatelji. Bend Rosa Vertov je još jedan primer. Sjajan sastav i zabavni ljudi. Bilo je zadovoljstvo organizovati im koncert ovde.

Ta organizacija koncerta je i nastala kao posledica radio dela ove priče. Na kraju razgovora bih im uvek rekao: „ako želite da svirate u Pragu javite se“. I na moje iznenađenje dosta ljudi se javilo sa konkretnom željom i idejom. Poslednjih godinu dana sam baš zauzet oko toga. Još se trudim da koncerte organizujem na neobičnim mestima – u sali gde proba dečiji hor, u TV studiju, u kineskom restoranu na primer). U poslednje vreme iznajmiljvanje opreme i prostora postaje skupo pa sam se vratio nešto klasičnijim prostorima.

Vremenom, ta priča se razvila do te mere da više ne moram da zovem druge već mi se bendovim sami javljaju. A momci iz mog benda mi se uvek nađu da pomognu sve što treba. Treba pomenuti i naše prijatelje Grega (iz benda Hothouse) i Baru (praški fotograf poznatiji kao Massbarbara, istovremeno član benda Greg called Skincare) koji su deo najvećeg broja naših koncerata na čemu sam im neizmerno zahvalan.

Umalo da zaboravim, primetio sam da nemate puno zvaničnih spotova. Zašto je to tako?

Nakon izdavanja ovog EP-ja palo mi je na pamet da bi možda trebalo da uradimo spot za jednu od pesama. Imati spot je nešto sasvim drugo od postavljanja snimaka uživo, što smo do sada činili. Mnogi misle da bi danas trebalo da bend ima i neki spot koji prati aktuelno izdanje. Ako neko ima neku zanimljivu ideju, neka se slobodno javi, možda nešto možemo uraditi. Ja se lično ni malo ne razumem u video produkciju i nemam ni vremena da se tome posvetim. Nisam baš razmišljao o tom aspektu predstavljanja naše muzike, ne znam ni ima li smisla to za Alpha Strategy? Lično, radije bih radio na novim pesmama ili organizovao koncerte nego se bavio time. Sa godinama, sve me više interesuje sam proces stvaranja muzike a sve što ima veze sa marketingom, poslovanjem i slično me odbija. Nekako, kao da bi snimanje spota skrenulo fokus, nametnulo dodatni posao i tome nema kraja.

Okej, eto nas na kraju ovog razgovora. Hvala ti i nadam se da se vidimo naredne godine. 

Hvala tebi na podršci i vremenu koje si odvojio da popričaš sa mnom.
Sa Rorijem razgovarao Nenad