Imala sam priliku da razgovaram sa Lukom Matkovićem, frontmenom beogradskog metal benda Quasarborn. Quasarborn je osnovan 2016. godine i iza sebe ima dva studijska albuma. Prvobitni rad benda bio je pod velikim uticajem thrash metala, a s vremenom je poprimio uticaj mnogih drugih pravaca. U ovom razgovoru bilo je reči o novom albumu, predstojećim nastupima, kao i o temama koje su uvek prisutne kada je u pitanju domaća metal scena.

foto: Nikola Đorđević
U toku je snimanje vašeg trećeg albuma. Kako napreduje taj proces?

Za sada smo jako, jako zadovoljni onim što je urađeno! Trenutno smo u fazi snimanja vokala (što znači da su bubanj, gitare i bas gotovi), a to se malo razvuklo, jer se u isto vreme i pišu tekstovi, a i malčice radi miks. Nadam se da ćemo u neko skorije vreme moći da predstavimo prvi singl.

Kakvu tematiku obrađuju tekstovi?

To je za sada teško reći u celini, pošto tekstovi nisu gotovi, ali Quasarborn ne bi bio Quasarborn bez introspektivnih tema. Tu su i neki čisto ekspresivni momenti, kao i dosta filozofiranja o životu i svetu oko nas, ali bez nekih velikih pretenzija. Iskreno, trudim se da sve bude što svedenije. Počelo je jako da mi bode uho korišćenje „velikih reči“, „popovanje“ i „pametovanje“ u metal tekstovima, pa se trudim da izbegnem to.

Novi album će, za razliku od prethodnih, biti na srpskom jeziku. Odakle dolazi želja za tom promenom?

Po mom mišljenju, pravo pitanje je zašto ijedan bend na ovim prostorima piše tekstove na engleskom? Mislim da je, bar u mom slučaju, odgovor na to pitanje bio jer smo kao mali slušali bendove koji pevaju na engleskom i po inerciji i sami oponašali taj zvuk. Meni, iskreno, kada smo počinjali kao klinci nije ni palo na pamet da postoji mogućnost pisanja na srpskom… Drugi neki razlog bi bio da bi nas razumeli ljudi širom sveta. Međutim, koliko god se mi trudili da „izađemo u svet“, zapravo se prvenstveno obraćamo ljudima na ovim prostorima. Mnogo ljudi sa ovih prostora zapravo i ne obraća pažnju na tekstove kada su na engleskom jeziku, prođu im „ispod radara“, ali tekst na maternjem jeziku je teško ignorisati.

Vaš drugi album se prilično razlikuje od prvog. Šta možemo da očekujemo od narednog i kako komentarišete evoluciju nekog benda u žanrovskom smislu?

Mislim da se treći album od drugog razlikuje još više nego drugi od prvog, i jako sam ponosan na to! Meni lično su žanrovi jako zanimljivi, ovako istorijski, za proučavanje i sl. ali ograničavati muziku unapred na žanr mi je iz trenutne perspektive potpuno besmisleno. Kao mlađi sam se godinama ograničavao na old skul treš metal i tako odbacivao sijaset ideja koje su dolazile i iz moje glave, ali i od drugih članova benda. Sada ispravljam tu grešku. Sviramo i sviraćemo šta god nam se svira i sviđa. Autorski upliv ostalih članova je posebno doprineo ovom muzičkom osveženju.

Koliko je bitno da bend uloži u ne-muzički deo priče (spotovi, vizuelni identitet, prisutnost na društvenim mrežama i slično) da bi bio zapažen?

Kako trenutno stvari stoje, muzika je, na žalost, u tom smislu čak i najmanje bitna. Ljudi se vezuju mnogo više za vizuelni identitet, priču, neki osećaj zajednice. YouTube je postao glavni način slušanja muzike, a kako je to video platforma, pesma bez spota kao da i ne postoji. Društvene mreže su sada već integralan deo naše stvarnosti, i nemati ih je ozbiljna samo-sabotaža.

Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjem radu benda?

Na album koji trenutno snimamo! Mada je kod mene to uvek tako, haha.

Šta vam je bio najveći izazov?

Najveći izazov je definitivno održati konstantan rad benda koji postoji čisto iz ljubavi i nije profitabilan u ovim godinama. Svi imamo svoje poslove, živote i druge obaveze, i jako je teško uskladiti se i uspeti „bendovati“ dovoljno redovno.

O srpskoj metal sceni se često priča kao o sredini zagađenoj brojnim problemima u kojoj je veoma teško stvarati i opstati. Šta je po vašem mišljenju najveći problem i kako ga treba rešiti?

Najveći problem je svakako nedostatak novca. To je problem koji zahvata sve sfere života u ovoj državi, pa tako i metal scenu. Baviti se metalom je jako skupo, troškovi su nebrojeni... A, da imam rešenje – ne bih pisao o njemu, primenjivao bih ga!

Koji savet biste dali mladim bendovima?

Cenite svoj rad, cenite muziku i cenite svoje mlade kolege i drugare. Ne prihvatajte ništa zdravo za gotovo.

U narednom periodu ćete nekoliko puta deliti binu sa Eyesburn-om. Koji vas sve nastupi očekuju?

Prethodnog petka smo bili u Nišu, u sledeću subotu (23. aprila) sviramo u Pančevu, u Apolo dvorani. Koncert u Beogradu je zakazan za 3. jun, a biće koncert i u Užicu! Pored toga nas očekuju neki nastupi na festivalima, od čega je trenutno najavljen samo Panonian Rock Fest u Hrvatskoj.

sa Lukom razgovarala Nina Bojović