Elune je tročlani sastav iz Beograda koji trenutno čine Andrej Mihajlo Milanović, Lukian Antonić i Una Nikolić. Ideja o formiranju benda se javila 2016. godine, kada su Lukian Antonić i Andrej Mihajlo Milanović, koji su u to vreme radili na projektu Dark Apotheosis, igrom slučaja napisali aranžman i tekst za pesmu “Song of the Seven Winds”. Kako su obojica ljubitelji melodijskih motiva u muzici, a kako se stil pesme “Song of the Seven Winds” nije baš poklapao sa vizijom za Dark Apotheosis odlučili su da oforme drugi projekat, danas pod nazivom Elune. Originalna zamisao za Elune bila je da postoji ženski soprano vokal koji bi upotpunjavao ambijentalne delonice pesama, i davao kontrast u odredjenim deonicama grubom muškom “growl”-u. Medjutim, problem je bio naći devojku koja bi želela da peva u death metal bendu, i nakon dosta neuspelih pokušaja saradnje sa različitim devojkama bendu se priključila i Una Nikolić. Singl “Song of the Seven Winds” je konačno obelodanjen u martu 2019., a do njegove objave je napisan i materijal za dva full-length albuma Elune-a, od kojih je prvi, An Ancient Journal, izbačen u Novembru 2020. godine. 


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?

Elune je nastao iz naše potrebe za kreativnim izražavanjem emocija. Ideja je da kroz sklop muzičkih i lirskih motiva pričamo priču i probudimo sentimentalnost u slušaocu. Takodje, ovaj stil metala nije ni malo zastupljen na našem podneblju, pa smo želeli da ga predstavimo kao jednu umetničku celinu.

Motivi i filozofija benda...

Misli prirode iskazujemo muzikom. Barem mi tako volimo da za sebe kažemo. Uglavnom je priroda inspiracija za instrumentalni aranžman koji bi trebalo da upotpunjuje tematiku teksta. Bitno nam je da tekst zajedno sa muzikom čini homogenu tematsku i emotivnu celinu, jer je to nešto što omogućava slušaocu da kad se vrati na pesme svaki put čuje nešto što nije i nešto novo i osvežavajuće. Trudimo se da uz korišćenje različitih stilskih figura ispričamo priču i da svaki stih, melodijski motiv i aranžman ima svoj razlog zašto je baš na tom mestu i na taj način izveden.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?

Iskreno, uopšte nemamo za cilj, nit nam je fokus da kroz muziku komuniciramo sa društvom u smislu analiziranja ili diskutovanja o dešavanjima i pojavama u njemu. Nama je ovo što pravimo isključivo vid emotivnog pražnjenja i pokušaj da u slušaocima probudimo emotivni odgovor i osećanja koja mi osećamo dok stvaramo.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?

Nama je bilo nemoguće okupiti ljude za stalno dok smo pokušavali da nadjemo članove benda za svaki instrument. Kod nas uglavnom muzičari nisu zainteresovani za metal, a ako jesu, onda bi radije da se posvete nekom drugom od milion ostalih podžanrova koji postoje. Kako mi već imamo dosta konkretno napisanog i spremnog materijala koji hoćemo da objavimo i zamišljen pravac u kom bismo razvijali bend, verovatno su se potencijalni članovi osećali kao da nema dovoljno prostora za improvizaciju, spontano stvaranje muzike i kreativno izražavanje. I to je skroz u redu, svi bi voleli da mogu da se na svoj način slobodno kreativno izraze, ali to u ovom trenutku prosto nije način na koji mi želimo da radimo. Sasvim je razumljivo da će ljudi radije da sviraju za svoju dušu i da bi radije da “jam”-uju pre nego da uče i uvežbaju već napisan materijal. Pogotovo ako to nije glavni žanr i stil koji ih ispunjava. Ljudi su do sada već imali dosta drugih nekih projekata pored Elune-a, i kako ih ovaj stil muzike nije inspirisao kao nas, nisu ni želeli da mu se posvete kao nas troje.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...

Nekako najveći problem predstavljaju vreme i novac. Realizacija svakog albuma zahteva mnogo angažovanja od svih nas da bi sve ispalo kako treba i to baš ume da se previše razvuče. S druge strane, da bi konačan prozivod bio kvalitetan, i da bismo i mi bili zadovoljni, to zahteva i ne baš malo novčano ulaganje. Jednostavno kol’ko para tol’ko muzike, i nije lako ostvariti sve što smo zamislili.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?

Našu muziku bismo pustili ljudima koji vole ovaj i slične žanrove, jer bi se oni verovatno malo više udubili u to šta imamo da kažemo, a i onima koji su otvoreni da dožive metal kao melodičnu, atmosferičnu i poetičnu umetničku celinu.