Sudbina je tako htela da novu čitalačku godinu započnem Sklavijem. Odnosno, da ova epizoda redovne serije Dilana Doga bude prvo delo koje ću ove godine početi i završiti. 

Mora se priznati da je Sklavi čak i u svom osrednjem izdanju bolji nego većina mladih lavova, što je samo po sebi tužno. Sklavijev scenario je njegova već klasična priča o zaludnosti života, u kojoj sve vreme zavlači čitaoce na lažan trag, pa u blagom obrtu na kraju sve vraća na početak. Ima momenata koji naprosto sijaju, a čini se da ih je veliki majstor ubacio usputno i olako, i ne razmišljajući. Stanov crtež je klasičan Dilan Dog da klasičniji ne može biti, ali kolor ga oplemenjuje i osavremenjuje taman toliko da ga čini još aktuelnijim i ne reliktom osamdesetih, već stripom primerenim ovom trenutku. Štaviše, ostaje žal za nekom edicijom "odabranih priča" DD u uvećanom formatu, tvrdom povezu i boji, po uzoru na "DD dnevnik", koja bi nam donela recimo 100 probranih priča iz ovog serijala. Nažalost, to se nikada neće desiti.

Kao što rekoh, priča je za Sklavija rutinska, bez previše izleta, bez imalo originalnosti, čak i s nedoslednostima u odnosu na Dilanov kanon. Ali Sklavi je Sklavi čak i kada se ne trudi da to bude, već piše na auto-pilotu. Šelićeva adaptacija prevoda je vrhunska i jednog dana će se o njoj govoriti u istom dahu kao o Đorđevićevom prevodu Asteriksa. Uvodnik je takođe hvale vredan i živa je šteta što Marko Šelić nije u prilici da napiše po stranicu za svaku od 400 klasičnih Dilanovih priča, pa da se to objavi u jednoj lepoj knjizi.

Uredništvu imam da uputim jednu sitnu zamerku - koristila bi fusnota na samom kraju sveske, u kojoj bi se objašnjavalo značenje prezimena Dilanovog antagoniste u ovoj priči.

Ivan Jovanović Nightflier