Sveska koja u numeraciji edicije Obojeni program nosi oznaku 44 donosi nam jedan novitet sa Apenina. Džeri Drejk kakvog publika u Srbiji do sada nije imala priliku da upozna.

Veseli četvrtak nas je počastio još jednim Bonelijevim naslovom iz edicija Audače. Ovog puta u punom koloru u striparnice je došao alternativni Mister No scenariste Mazijera i crtača Kremone.

ilustracija Saša Đorđević, Mega blog
Restart, reboot, priča iz alternativnog univerzuma, zovite to kako hoćete i svakako ćete biti u pravu jer scenarista nije samo izmenio vremenski period u kome Džeri Drejk započinje svoje pustolovine već i sam ton njegovog sveta. Naš prosedi pilot, koji to ovde još uvek nije, u Mazijerovoj priči nije veteran Drugog svetskog rata, već učesnik američke okupacije Vijetnama. Samom tom činjenicom da Drejk nije otišao preko okeanskih talasa da se bori protiv fašizma, već je regrutovan za moralno crnu invaziju, otvara se nova dimenzija za upotrebu protagoniste u svetu koji se udaljava od Nolitinog romantizma i približava se surovom realizmu razaranja.

Mazijerova priča se sastoji od dve narativne linije koje se prepliću. Jedna prati Džerijev život u Njujorku neposredno pre regrutacije i opisuje Ameriku šezdesetih pogođenu krizom najneslavnijeg rata koji su poveli u prošlom veku. Prikazuje sivilo i depresiju krize i opasnost ljubavi dvoje autsajdera. Druga prati vojnika Drejka u Vijetnamu, neposredno stavljajući pred čitaoca strahote i pakao rata.

I kroz lice tog rata se menja atmosfera u koju se smešta Mister No. Dok je Nolitin Džeri otišao u pravednu borbu protiv nacizma vođen slobodarskim idealima, Drejk smešten u šezdesete pokušava da izbegne regrutaciju dok se bori na ličnim frontovima odbijajući da razume pohod na vijetnamske džungle.

Mazijero peva baladu o ljubavi, mrznji, odanosti, ratu, miru, porocima, životu i smrti. Predstavlja moralno sivi, depresivni svet u klaustrofobiji Njujorškog sivila i nepoznanici tropskog pakla.

Dok su u Veselom četvrtku najavljivali ovaj broj Obojenog programa, moglo se naići na komentare da ovo nije naš Džeri, nije ovo pilot na kog smo navikli. I sigurno je opravdano zapitati se da li je bilo neophodno dati protagonisti ove priče identitet Mister Noa. Možda se moglo nastupiti sa potpuno novim junakom kog bismo upoznavali prvi put, čija ličnost bi nam bila nepoznata, pa bi tako i sama priča dobila na napetosti. Ali onda bi se izgubio fokus sa surovosti stvarnog sveta. U jednu paklenu atmosferu smešten je bajkovit lik, osmišljen za neko naivnije vreme, pun ideala i snage da se čini dobro. Svi poznajemo njegov moralni kompas, koji ostaje nepromenjen u „Revoluciji“, pa nam samim tim daje kontrast sa okruženjem. Time što ga već poznajemo dublje osećamo njegovu patnju, njegove muke i težinu odluka koje donosi.

Kremonu je domaća publika upoznala na serijalu Roberta Rekionija „Siročad“. Ovde je igrao između urbanog i divljeg i napravio sjajnu kompoziciju koja pojača sve već opisane emocije. Moderan crtež pun dinamike upotpunjuje doživljaj prve avanture izmeštenog Mister Noa.

Zaključak koji se verovatno sam i nameće je da se ovaj strip ne propušta. Bilo da ste stari bonelijevac ili preferirate Francuze, možda Amerikance, nije bitno. Pustite Dorse (preporuka iz više izvora) i prepustite se Revoluciji.

Nikola Tasković